Kako se ambiciozni sin dokazuje kad mu je otac već postigao gotovo sve? Možda si je Damaz I. (oko 305.-384.), koji je rođen u današnjem Portugalu i vjerojatno je bio sin biskupa Antona, postavio upravo ovo pitanje.
Damaz je 366. godine izabran za rimskog biskupa. Malo prije toga, manjina se već izjasnila u korist njegovog konkurenta Ursinusa – rezultat je bio raskol. Međutim, Damaz se mogao osloniti na posebno moćne krugove među svojim pristašama: gladijatore. U krvavim okršajima ubijeno je preko stotinu protivnika. Napokon je poganski gradski prefekt presudio u korist Damaza.
Stalno je širio moć i zastupljenost rimske biskupske stolice: Damaz je dobio jurisdikciju nad cijelim Zapadom, zadužio je Jeronima da prevede Bibliju na latinski i dao je ukrasiti ranokršćanske grobove u katakombama.
Kad je Prvi koncil u Carigradu 381. dodijelio počasni primat carigradskom biskupu, Damaz je bio sve samo ne entuzijastičan: na sinodi godinu dana kasnije strastveno se zalagao za primat rimskog biskupa, koji je tražio pozivajući se na Isusovo imenovanje Petra (Mt 16,18) i Petrov grob u Rimu. Damaz I. umro je kao papa 11. prosinca 384. godine. Na taj datum ujedno je i njegov spomendan (katholisch.de; fratellanza.net).