Kako novi papa Leon XIV. razumije crkvenu vlast i zajedništvo? Njegova dosad malo poznata doktorska disertacija iz 1987. godine danas pruža dragocjen uvid u stil vodstva koji unosi u službu poglavara Katoličke crkve.
Desetljećima prije nego što je izabran za papu, Leon XIV. – tada još kao augustinac Robert Francis Prevost – razvio je teološku viziju crkvene vlasti i zajedništva. Danas, ta vizija izložena u njegovoj doktorskoj disertaciji može poslužiti kao ključ za razumijevanje njegova načina vođenja Crkve. Riječ je o radu pod naslovom Služba i vlast mjesnog priora u Redu svetog Augustina, obranjenom 1987. godine na Papinskom sveučilištu Angelicum u Rimu. Disertacija se bavi temeljnim pitanjima crkvenog zajedništva te posebnu pozornost posvećuje suodnosu duhovne karizme, crkvenog prava i zajedničkog upravljanja.
Crkvena vlast ne temelji se na kontroli, već na služenju
U središtu disertacije nalazi se konkretni oblik upravljanja u redovničkoj zajednici. Prevost tvrdi da se crkvena vlast ne temelji na kontroli, već na služenju. Prior, kao poglavar najmanje jedinice unutar redovničkog života, utjelovljuje oblik vodstva koji karakterizira osluškivanje, dijalog, suodgovornost i poslušnost Božjoj volji.
Uočljiva je snažna usmjerenost na crkveno pravo: Prevost ističe da je život Crkve i duhovan i pravno strukturiran. Pri tome ne suprotstavlja crkveni poredak slobodi, već pravo vidi kao konkretan način na koji se milost i zajedništvo mogu živjeti.
Sinodalnost
Na sličan način pristupa i sinodalnosti – načelu koje je snažno naglašavao njegov prethodnik Franjo. U disertaciji sinodalnost nije odbačena, već jasno strukturirana: odluke trebaju proizlaziti iz dijaloga, ali unutar jasno definiranih oblika i odgovornosti. Prema Prevostu, služba poglavara u svojoj biti znači poslušnost Bogu i pažljivo razlučivanje njegove volje – uvijek u povezanosti sa zajednicom.
Crkva kao “zajedništvo zajednica”
U disertaciji se navode ključni izvori poput Zakonika kanonskoga prava iz 1983. godine, Pravila svetog Augustina (354.–430.) te govori pape Ivana Pavla II. (1978.–2005.). Upravo se potonji, kao tadašnji Rimski biskup, više puta ističe kao glas duhovne i crkvene orijentacije, primjerice u govoru upućenom augustincima, u kojem naglašava povezanost duhovnog poziva i crkveno-pravne uređenosti.
Taj spoj duhovnosti i strukture očito oblikuje i papinsko samorazumijevanje Leona XIV. Za njega je Crkva “zajedništvo zajednica”, nošena autoritetom koji je posvećen dobru svih – kako na mjesnoj, tako i na općoj razini (kna; fratellanza.net).