U dalmatinskom gradu u Hrvatskoj zatvorena je druga Ljetna škola teologije koju je organizirala Dubrovačka biskupija, a na kojoj su 44 studenta i mladi katolički, pravoslavni i protestantski teolozi i teologinje iz balkanskih zemalja s pet predavača raspravljali o ulozi kršćana u političkom prostoru. Nadbiskup Uzinić: “Nadam se da će oni pomoći našim društvima da postanu bolja”.
Alessandro Di Bussolo – Vatican News
“Uspjeli smo prije svega u poticanju dijaloga, između profesora teologije i studenata te studenata međusobno. Ovom školom pokušali smo razviti komunikaciju među mladima a ove smo godine željeli tražiti ispravan način sudjelovanja kršćana u politici, raspravljajući o temama poput ponašanja kršćana u svijetu politike”. Nadbiskup Mate Uzinić, apostolski administrator Dubrovnika i koadjutor Rijeke, tako za Vatican News ocrtava početnu ocjenu druge Ljetne škole teologije u Dubrovniku koju je organizirala dijeceza ovoga dalmatinskoga grada, a koja je na šest dana okupila 44 studenata i mladih katoličkih, pravoslavnih i protestantskih teologa iz balkanskih zemalja, zajedno s pet predavača iz ovih kršćanskih Crkava.
Uzinić: dijalog koji se nastavlja i u slobodno vrijeme
Prije jutrošnjeg službenog zatvaranja, 53-godišnji hrvatski nadbiskup je za news portal svete Stolice naglasio da se dijalog nastavlja i nakon “predavanja i rada u skupinama koje smo organizirali”, odnosno i u slobodno vrijeme, u malim skupinama koje do večeri razgovaraju u vrtu dijecezanskog sjemeništa u Dubrovniku, nekadašnjeg Collegium Ragusinum-a. “Čini mi se da je teologija ovdje postala život – rekao je za Vatican News mons. Uzinić – nešto što je stimuliralo sudionike i pomoglo im da razviju vlastite ideje te pomoglo da stvari vide i na nov način. Sve ovo daje nadu da će ono što se ovdje dogodilo i što nas je sve promijenilo, biti nešto što ćemo ponijeti tamo gdje živimo i što će nam pomoći da razmišljamo na nov način”.
U društvu kako bismo ga obogatili ljepotom naše vjere
To znači – za biskupa promotora Škole, na čelu Dubrovačke biskupije od 2011. do 2020. čiji je, budući da ga je Papa imenovao riječkim nadbiskupom koadjutorom, apostolski upravitelj – “prije svega biti otvoreni za dijalog sa svima, unatoč našim razlikama, te vlastitom vjerom, ali i teološkim istraživanjima, pomoći našim društvima da postanu bolja, društva u kojima kršćani poštuju druge, ali i nude vrijednosti i bogatstvo vjere za koje mislimo da mogu obogatiti ne samo nas kršćane već i druge“.
Hrvatsko izdanje knjige radova teološke znanstvene konferencije u Napulju 2019. godine
Jučer navečer, u dvorani biskupije sv. Ivana Pavla II., nadbiskup Uzinić je sudionicima Škole i javnosti predstavio knjigu: “Sa svim brodolomima povijesti – Teologija nakon Veritatis Gaudium u kontekstu Mediterana”, hrvatski prijevod talijanskog djela kojeg su uredili Secondo Bongiovanni i Sergio Tanzarella, čiji su prevoditelji Loredana Fabijanić, crkvena povjesničarka i Branko Jurić, vicerektor teutonskog zavoda u Vatikanu i doktorand moralne teologije. Riječ je o zborniku radova s teološke konferencije koja je održana u Napulju prije dvije godine, a koja je završila interventom Pape Franje 21. lipnja 2019. Hrvatski su prevoditelji dodali još tri teksta, među kojima i znanstveni članak teologa fra Ivana Šarčevića, profesora na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, jednoga od predavča druge Ljetne škole teologije u Dubrovniku.
Iz Napulja “vjetar u jedra” dubrovačkoj Školi
Predstavljajući zbornik, zajedno s prevoditeljima i povjesničarom iz Rijeke Markom Medvedom, koji je moderirao predstavljanje, podsjetio je da su im konferencija u Napulju i završni Papin govor, manje od mjesec dana pred prvo izdanje dubrovačke Ljetne škole teologije, bili “velika pomoć, poput vjetra u jedra”. Stoga smo “već na prvoj Školi pokušali tematizirati mali dio složene pluralnosti na koju se odnose radovi izneseni u ovoj knjizi”.
Trebamo teologe, ali i svjedoke vjere u svakodnevnom životu
Jer iz svih tih usporedbi i sa svih strana dolaze nova pitanja, različita od dosadašnjih, “na koja smo pozvani odgovoriti u susretu i dijalogu”. Za to su nam potrebni “akademski teolozi, ali i svjedoci vjere u svakodnevnom životu. Teologija nije vlasništvo samozvanih pismoznanaca, niti pripada klubu duhovnih elitista”, već znači “ulazak u nepoznato, među stranim ljudima koji su drugačiji od nas. Potrebna je akademska teologija, suptilna u spekulativnom istraživanju, no za vjeru je presudan govor o Bogu na prvoj egzistencijalnoj razini”.
Papa i neophodnost slobode u teologiji
Moramo stupiti u dijalog sa suvremenim svijetom i svim njegovim postignućima, zaključio je monsinjor Uzinić, “kako bismo ga obasjali svjetlom vjere. Kao teolozi, čiji je poziv naviještati poziv svega stvorenoga na slobodu, ali i mogućnost slobode u Isusu Kristu, moramo dijalogizirati s različitim vizijama stvarnosti i čovjeka. Kao što kaže Rimski biskup, pozvani smo ići i na periferije mišljenja. U tom je smislu neophodna teološka sloboda”. Papa naglašava – citirao je na kraju riječki nadbiskup koadjutor – “da se bez mogućnosti eksperimentiranja novih putova ne stvara ništa novo i nema mjesta za novost Duha Uskrsloga”, te dodaje riječi iz apostolske pobudnice Evangelii gaudium, da ta “raznolikost pomaže u boljem očitovanju i razvoju različitih aspekata neiscrpnog bogatstva Evanđelja“.
Velčić: bogatstvo sučeljavanja studenata i predavača
Kako bismo sakupili nit mnogih tema koje su predavači Škole dotaknuli u predavanjima i raspravama sa studentima, pomoć smo zatražili od Brune Velčić, mlade riječke bibličarke koja je dio skupine organizatora druge Ljetne škole teologije u Dubrovniku.
U utorak navečer moderirali ste tribinom predavača i dijalogom sa studentima. Što vas je najviše dotaklo u toj raspravi?
Zaista smo pokušali sastaviti teme koje su nam bile važne tijekom ovog tjedna. Došli smo ovdje u Dubrovnik kako bismo promišljali o odnosu vjere i politike te smo se stoga usredotočili na to, pokušavajući pokazati kako je vjera politična, u smislu da nas vodi tome da se u svijetu obvežemo da ćemo ga preobražavati i približavati Bogu. Na tribini su dotaknute sve važne teme o kojima se potom razgovaralo na radionicama tijekom tjedna. Na primjer, sekularizacija, nacionalizam, koji ovdje predstavlja problem, jer je kod nas povezan s vjerom. Također smo razgovarali o raznim osobnim iskustvima nekih naših profesora koji su ovdje prisutni. Primjerice, sestra Teresa Forcades je govorila o svom političkom djelovanju, o vlastitom iskustvu, dok je profesor Halik govorio o razdoblju u kojem je bio savjetnik češkog predsjednika Vaclala Havela. Sva su to vrlo aktualna pitanja, posebno za našu regiju, ali i općenito, jer živimo u svijetu u kojem je populizam danas vrlo raširen, a vjera i politika vrlo su isprepletene i zato moramo promišljati o njihovom suodnosu. Pogotovo ako postoje situacije u kojima se vjera koristi u političke svrhe ili obrnuto: politika u svrhe povezane s vjerom. Stoga valja prepoznati, valja shvatiti, kako mi kao kršćani zaista možemo dati svoj doprinos u političkom životu, ali na kršćanski način.
Kao posljednji trenutak Škole bili su izvještaji o raspravama u radnim skupinama. Koje su se ideje i prijedlozi pojavili?
Teme obuhvaćene u četiri radionice, a svaku ih je održavao jedan od prisutnih predavača, bile su vrlo različite. Na primjer, nisam sudjelovala u radnoj grupi sestre Forcades, ali studenti su nam rekli kako su razgovarali o četiri marijanske dogme te su to povezali s političkom aktivnošću, što je bilo vrlo zanimljivo jer je to i za mene posve novo. Refleksija koja me dotakla je kako je sestra Teresa povezala Navještenje, kada Marija kaže svoj vlastiti Fiat mihi “Neka mi bude učinjeno”, s prvim Božjim riječima u Bibliji, Fiat lux, “Neka bude svjetlost”. Stoga je Marija ta koja pristaje donijeti svjetlost na svijet kroz Krista. S druge strane, u radionici profesora Papanikolaoua opširno su se bavili temom sekularizacije, a također i pluralizma, govoreći i o liberalnoj demokraciji, posebno u odnosu na pravoslavne Crkve. S profesorom Halikom razgovarali smo o budućnosti kršćanstva i trenutku u kojemu mi kršćani živimo. Jer on tvrdi da je vrijeme za novu reformu i pokušao je objasniti kako se pripremiti za njezino življenje. Ovo naše sekularizirano društvo, koje neki smatraju opasnim za religiju, Halik umjesto toga predstavlja kao izazov koji zahtijeva promjenu kršćanskih Crkava i svih religija. Konačno, hrvatsko-bosanski teolog Ivan Šarčević sa svojom je radnom skupinom razmišljao prije svega o ulozi teologa u društvu, kako se on treba ponašati, nudeći i neke primjere. Prema Šarčeviću, teolog je također pozvan biti aktivan u političkom životu.
Što Vam ostavljaju ovi dani Škole? Možete li nam reći trenutak, susret, raspravu koja Vas je ganula?
Ganuo me susret s profesorom Tomašom Halìkom, kojeg sam površno poznavala, ali sudjelovala sam u njegovim radionicama koje su za mene bile ne samo intelektualno, akademsko, već i duhovno iskustvo. Jako me dojmilo sve što nam je govorio, jer vidite da je to osoba koja ne samo da ima veliko znanje, već ima i veliko iskustvo, a prije svega veliku duhovnost. Kući nosim njegovo razmišljanje o budućnosti kršćanstva i njegovu naznaku: moramo pokušati shvatiti gdje je Galileja današnjice. Govoreći o Uskrsnuću, rekao nam je da je uskrsli Isus nepoznat svojim učenicima: oni ga ne prepoznaju odmah, no potom ga prepoznaju po njegovim ranama. A onda im se kaže: “Pođite u Galileju, tamo ćete ga susresti”. Halik je kazao da moramo razmisliti o tome koje su to rane kroz koje danas možemo prepoznati Krista u svojoj sredini. To je pitanje o kojem želim razmišljati sada kada je Škola gotova (vatican news; fratellanza.net).