Euchologion (grčki: εὐχολόγιον; slavenski: Трeбникъ, Trebnik) je jedna od glavnih liturgijskih knjiga pravoslavnih i bizantskih katoličkih Crkava (otprilike odgovara Misalu, misnom liturgijskom obredniku rimskog obreda). Najstariji dokument carigradskog obreda (koji je sličan antiohijskom obredu) je Euchologion Barberini (gr.336), grčki rukopis napisan oko 790. godine.
U Euchologionu Barberini nalazimo zanimljiv element glede ređenja žena za đakonice. Pojam hirotonija (grč. xειροτονια, lat. ordinatio, ređenje) u doslovnom prijevodu znači polaganje ruku, rukopoloženje. Hirotonija žena za đakonat opisana je u ovom najstarijem euchologionu tako da se odvija identičnim liturgijskim obredom kao i rukopoloženje đakona-muškarca. Ređenje za đakonicu se odvija u isto vrijeme i na istom mjestu, u bemi ispred oltara, gdje se obavlja i ređenje za đakona. To čini biskup za vrijeme liturgije, a čini se polaganjem ruku.
Nad ženom koja se redi za đakonicu izgovara se molitva Duhu Svetome E theia charis (božanska milost): ista molitva koja se čita tijekom ređenja đakona, prezbitera i biskupa.
Zatim biskup moli ovu vlastitu molitvu:
«Bože, sveti i svemogući, ti koji si rođenjem u tijelu Djevice svoga jedinorođenog Sina i Boga našega posvetio žensko (to thely), i koji si, ne samo muškarcima nego i ženama, dao milost i izlijevanje svoga Duha Svetoga, Ti i sada, Gospodine, izlij svoga Duha na ovu svoju službenicu i pozovi je na djelo svoje službe (diakonia) i obdari je obilnim darom svoga Duha, sačuvaj je u vjeri pravovjernoj, u besprijekornom držanju, kako je Tebi milo, da obavlja uvijek svoju službu (leitourgia)»
Nakon još jedne molitve, izgovorene tihim glasom, dok đakon čini uobičajene litanije, u kojima između ostalog poziva zajednicu da se moli za novozaređenu đakonicu, biskup stavlja na ramena zaređene Yora-rìona (orario), đakonsku štolu preko lijevog ramena, vidljivo, tj. ne ispod gornje haljine.
Euchologion Barberini 336 u potpunosti sadrži ovaj obred đakonskog ređenja žene.
Najraniji sačuvani grčki Euchologion, Manuscript codex Vaticanus Barberinianus 336 (8. stoljeće), od sada je dostupan i na internet stranici Biblioteca Apostolica Vaticana (OVDJE). Fotografija: fol. 169r sadrži početak službe za ređenje đakonice.
U vrijeme Justinijana (527.-565.) građanska odredba ograničila je broj đakonica na 40 koje su tada mogle služiti u crkvi Svete Mudrosti (Ἁγία Σοφία, Hagía Sophía) u Carigradu.
Kanonist Teodor Balsamon (Θεόδωρος Βαλσαμῶν) svjedoči da u njegovo vrijeme (1140.-1195.) više nije bilo ređenja đakonica. Postala je to tek počasna titula za opaticu. Bez ikakvog ukidanja ova je služba polako nestajala u bizantskoj Crkvi. Preživjela je u drugim Crkvama. Prije deset godina armenski carigradski patrijarh obavijestio je katoličko izaslanstvo koje je došlo u Istanbul da u njegovoj Crkvi još uvijek postoji đakonica koja redovito obavlja svoju službu (Alvaro Cacciotti, Fratellanza.net)
Izvorni tekst se nalazi u: Alvaro Cacciotti, Dalla Scuola Superiore di studi medievali e francescani: 2) L’Eucologio Barberini Gr. 336: il più antico testo liturgico delle Chiese bizantine, u Antonianum, 71/3 (1996), 590-604.