Dugo nikoga nije smetala činjenica da je najstarije evanđelje izvorno prenošeno anonimno. Tek kada su kršćani počeli skupljati razne pisane Isusove prispodobe, bio je potreban naslov da ih međusobno razlikuje.
Tekst je dobio naslov „Evanđelje po Marku“ vjerojatno početkom 2. stoljeća. Ali bi trebao biti taj Marko? Prva Crkva tražila je i našla Pavlova kolegu Ivana Marka (usp. Dj 12,12), Barnabinog rođaka (usp. Kol 4,10). Ranokršćanska tradicija je stoga identificirala ovog evanđelista kao Židova kršćanske vjere iz Svete zemlje.
Današnja istraživanja pretpostavljaju da je autor po imenu Marko bio obraćeni poganin. Vjerojatno je živio u Rimu i svjedočio carskoj pobjedničkoj povorci nakon uništenja Jeruzalema 70. godine. Nedugo nakon toga napisao je svoje evanđelje i u njemu se jasno postavio protiv mišljenja rimske većine: to nije bio brutalni i samoreklamirajući car, već je Isus iz Nazareta pravi Gospodin. U kraljevstvu Božjem ne računaju se moć, položaj i ugled, nego služenje. To moraju naučiti i Isusovi učenici, koji su u Markovom evanđelju zamjetno često ukoravani.
Od 4. stoljeća ranokršćanski izvori izvješćuju o Markovom mučeništvu u Aleksandriji 25. travnja. Koptska Crkva s tamošnjim sjedištem još štuje evanđelista kao svog prvog papu (katholisch.de; fratellanza.net).