“Biti tu je sve” – tako bi se mogli opisati današnji sveci. Sinoptička evanđelja (Marko, Matej i Luka) uključuju Filipa i Jakova, Alfejeva sina, obojicu među apostole koje je postavio sam Isus. Može li svecima biti bolje?
Međutim, trojica evanđelista spominju tek ovu kratku bilješku o izboru i prisutnosti. Četvrti evanđelist Ivan opisuje apostola Filipa i kroz vlastita pojavljivanja, no nisu sva hvalevrijedna: Filip vodi Natanaela do Isusa (Ivan 1,43-53) i nastupa kao prevoditelj (Ivan 12,20-22), ali također iskušava Isusa poučavati o ekonomskim vezama (Ivan 6,5-7) i ne razumije oproštajni govor svoga Gospodina (Ivan 14,7-11).
Jakov se, s druge strane, mora boriti sa svojim uobičajenim imenom: stoljećima su ga izjednačavali s učenikom Jakovom Mlađim, s drugim apostolom Jakovom, sinom Zebedejevim, ili s Gospodinovim bratom Jakovom Pravednim. Unatoč tome, Jakov, Alfejev sin, uspio je postati svetac zaštitnik Urugvaja i bez svojih brojnih imenjaka (katholisch.de; fratellanza.net).