Kad je Franjo Saleški (1567.-1622.), izdanak francuske plemićke obitelji, studirao u Parizu, nije samo Katolička crkva oko njega bila u dubokoj krizi.
Franjo se također osjećao bespomoćno: student je toliko sumnjao u Božje milosrđe da se čak i fizički razbolio. Godine 1587. sav je svoj život povjerio Bogu u molitvi i tako prevladao svoju krizu. Od tada ga je oblikovala nepokolebljivo pozitivna slika Boga i čovječanstva.
Šest godina kasnije Franjo je zaređen za svećenika i dobio je zadatak rekatolizirati dio ženevske biskupije koji je postao reformiran. Lokalni su vladari zabranili slušanje njegovih propovijedi, nakon čega se Franjo poslužio tada novim medijem letka. Njegov razumljiv stil pun poštovanja bio je uspješan i za nekoliko godina regija je ponovno postala katolička.
Godine 1602. imenovan je knezom-biskupom Ženeve. Osim propovjedničkog i formativnog rada, Franjo je bio osobito poznat po svom duhovnom vodstvu. Njegova knjiga „Filotea. Uvod za pobožni život“ i danas je jedno od najčitanijih djela kršćanske svjetske književnosti.
Franju je papa Aleksandar VII. 1661. proglasio blaženim, a 1665. svetim. Papa Pio IX. proglasio ga je 1877. crkvenim naučiteljem. Papa Pio XI. proglasio ga je 1923. zaštitnikom novinara i književnika. Njegov spomendan je 24. siječnja (katholisch.de; fratellanza.net).