Kada je Jorge Mario Bergoglio, koji nije Europljanin, postao papa Franjo 2013. godine, bila je to senzacija. Uostalom, zadnji put se ovako nešto dogodilo prije više od tisuću godina: Grgur III., koji je došao iz Sirije. († 741.) na Petrovoj je stolici sjedio deset godina i za to vrijeme podnosio je jedan od najtežih pontifikata u crkvenoj povijesti.
Bizantski car Leon III. zabranio je štovanje slika i naredio uklanjanje svih ikona. Grgur III. tome se usprotivio i na kraju ekskomunicirao Leona III. Kao odgovor, bizantski car je prekinuo opskrbu novcem stavljajući ekonomski važne biskupije južne Italije, Sicilije i Ilirije pod kontrolu carigradskog patrijarha. Kontakt između Rima i Bizanta je prekinut.
Bez carske potpore, Papi je nedostajala i vojna zaštita. Grgur III. uzalud je tražio pomoć od Franačkog carstva u nastajanju protiv nadirućih Langobarda.
Na području misija Papa je bolje vijesti dobivao iz Germanije, gdje je Bonifacije uspješno promicao pokrštavanje stanovništva. Grgur III. misionara je imenovao nadbiskupom. Također je intenzivirao kontakte s Crkvom u Engleskoj.
Svojevremeno je Grgur kršćanima 732. godine zabranio konzumaciju konjskog mesa, domaćeg i divljeg, anatemizirajući ga kao „gnusobu“ jer je bilo povezano s poganskim ritualnim gozbama. Takva vrsta zabrane odavno ne postoji.
Grgur III. preminuo 28. studenoga 741. u Rimu, pokopan je u Bazilici sv. Petra (katholisch.de; fratellanza.net).