U crkvenoj povijesti 4. stoljeće bilo je turbulentno vrijeme u kojem su se vodile borbe oko temeljnih uvjerenja: svatko tko se jednog dana smatrao pravovjernim mogao je sutradan biti osuđen kao heretik.
Grgur iz Nise (oko 340-395) bio je na različitim stranama – i dugo vremena u sjeni svog velikog brata Bazilija iz Cezareje, „Velikog“. Danas su ova dva brata, zajedno s Grgurom iz Nazijanza, „Teologom“, među „kapadočkim ocima“.
Grgur je potjecao iz ugledne kršćanske obitelji i stekao je izvrsno akademsko obrazovanje. Oženio se Teosebijom, postao otac i isprva radio kao govornik dok nije odustao od tog posla, napustio obitelj i povukao se u samostan.
Bazilije ga je imenovao biskupom Nise, ali čini se da Grgur nije opravdao velika očekivanja starijeg brata. Godine 376. Grgur je proglašen svrgnutim od strane arijanskih biskupa koji su odbacili Kristovo božanstvo. Mogao se na to mjesto vratiti tek kasnije.
Nakon Bazilijeve smrti, Grgur je samostalno dalje razvijao bratove teološke ideje posredujući između antičke filozofije i kršćanske vjere. Njegovi su spisi postali temeljni za razvoj nauka o Trojstvu. Spomendan mu je 10. ožujka (katholisch.de; fratellanza.net).