Pred Halloween u Sjedinjenim Američkim Državama sve naokolo sjaji. Pauci, vještice, izdubljene svjetleće tikve na svakom su kutku. Ne, sada ne slijede moralne injekcije o svetkovini Svih svetih i tako dalje – naprotiv.
Oni koji na Halloween prošetaju ulicama i klubovima svoga grada nisu automatski i šuplje glave. Racionalna zapadna društva uglavnom su smrt i umiranje proglasila tabuom istisnuvši ih iz svakodnevnog života. A danju i noću prije turobnog mjeseca studenoga, mnogi mladi ljudi jednostavno ponovno tematiziraju smrt, uglavnom na razigran i vrlo bujan način. Buka i noćne lampice mogu im biti svojevrsni most da uopće uđu u ovo osjetljivo polje.
Nekima drugima ovakve stvari s vremena na vrijeme smetaju, ali slikoviti jezik Smrti, Kosca posljednjeg časa pomoćni je kotačić da se nekako izrazi ono o čemu se zapravo ne želi govoriti zbog straha ili strahopoštovanja. Svakako, dekorativci i zabavna scena iskorištavaju Halloween koliko mogu i od toga ostvaruju ogromnu zaradu. Samo to, međutim, ne smije biti razlog za osudu ovog irsko-škotskog običaja.
A sve veći broj župa pokušava preuzeti slavlje horora kao priliku za početak razgovora s mladima o smrti i zagrobnom životu. Ponegdje je to liturgijska noć na tu temu, na drugim mjestima večernja šetnja grobljem. Ili zabava u župnoj dvorani na koju gosti mogu donijeti fotografije svojih preminulih. “Na Halloween mladi ljudi simbolično plešu sa smrću”, ukratko kaže vikar katedrale u Münsteru Stefan Sühling.
Jer smrt i život idu zajedno. Posebno za kršćane koji vjeruju da smrt nije kraj. Imajući ovo na umu, tihi Hallo Halloween! (kna; fratellanza.net).