Brazilski kardinal napravio je kratki pregled nedavno zaključene Sinode o Amazoniji: “Nema ’soft’ rješenja za oženjene svećenike. Čekamo Papu”. Đakonat žena: “U Komisiji će biti i predstavnici domorodaca”.
„Jako smo sretni. Sinoda je otišla dalje od očekivanog”. Kardinal Cláudio Hummes, nadbiskup emeritus São Paola i predsjednik Repam-a, zadovoljan je rezultatima nedavno zaključene Sinode o Amazoniji. Brazilski kardinal bio je generalni izvjestitelj Sinode biskupa, kao i jedan od apsolutnih protagonista sa svojim Relatio ante discepationem, uvodnim izvješćem koje je usmjeravalo crtu rada. Nakon trotjednog maratona, prije odlaska u svoj Brazil, kardinal franjevac želio se zaustaviti u Asizu kako bi molio svetog Franju – kojemu je Papa povjerio Sinodu – da prati Crkvu na tim “novim putovima”. Pored njega su i dva kardinala isusovca Michael Czerny, iz Dikasterija za cjeloviti ljudski razvoj, i Pedro Barreto, potpredsjednik Repam-a.
Razgovarao: Salvatore Cernuzio
Kardinale, na početku Sinode dali ste precizne upute o temama koje treba istražiti, prije svega ređenje oženjenih muškaraca radi podjele sakramenata u zabačenim zajednicama amazonske šume. U Završnom dokumentu prijedlog je odobren s možda “soft” rješenjem: ređenje trajnih đakona. Jeste li zadovoljni?
“Ne bih govorio o “soft” rješenju. Upravo je bilo ono što smo tražili, pokazati put…”.
Prijedlog, sadržan u stavku 111., imao je najveći broj glasova protiv (41 protiv 128). Ako bi to Papa odobrio u svojoj apostolskoj pobudnici, jeste li već odredili koga biste zaredili?
“Ne, ne. Imamo trajne đakone, ali oni moraju imati vrijeme kušnje i razlučivanja. To traje najmanje 4-5 godina, nakon čega će se među tim đakonima utvrditi oni za koje smatramo da su najprikladniji za svećenike. Dakle, pravit će se izbor. To je vrlo razborit put i ispravno je njime hoditi“.
Druga trnovita točka Sinode bila je ona glede ženskih službi. I ovaj je prijedlog također dobio odobrenje sinodalnih otaca. Jeste li očekivali nešto više od toga?
“Ne. Tema o kojoj je trebalo razmišljati bila je ona o ministerijalnim službama: postoje zaređeni službenici koji primaju sakrament i službe poput akolita i lektora. Do sada su se te službe odnosile samo na muškarce, a ne i na žene. Zatim smo tražili da se ova odredba preispita i da žene postanu službenice. Ne samo kao akoliti i lektorice, već i kao ‘voditeljice zajednice’, jer većina žena u Amazoniji to čini: vode čitave zajednice. Budući da je ta služba već prisutna, aktivna i raširena, naša je želja da se ona uspostavi kao ministerij (tal. ministero)”.
A tu je i pitanje đakonata žena…
“Znali smo da je u Vatikanu ustanovljena Komisija koju je Sveti otac osnovao kako bi istražila đakonat žena koja, međutim, nije donijela nikakav zaključak i nije uspjela pronaći tragove u prošlosti. Naš je zahtjev jednostavno da ova Komisija obnovi proučavanja i da u njoj eventualno sudjeluju i predstavnici Amazonije, možda i žene”.
Papa je rekao da želi prihvatiti “izazov”. Što očekujete od post-sinodalne pobudnice?
“Imamo veliku nadu”.
Postoje oni koji predmnijevaju da je ova Sinoda od početka pokrenuta kao sredstvo za uvođenje doktrinarnih promjena. Što mislite?
“To su polemike.”
Kakva je bila klima u vatikanskoj sinodalnoj dvorani?
“Vrlo bratska klima. Ljudi su razgovarali transparentno i slobodno i nije nedostajalo iznošenje suprostavljenih stavova… No, radili smo u velikom zajedništvu”.
Izvana, su, pak, radovi bili popraćeni različitim kritikama. Primjerice, konzervativniji mediji također su pokušali napasti Repam kojim predsjedate. Jeste li o tome obaviješteni?
“Da, ali ih ignoriramo.”
Uvijek iznova neki su mediji započinjali kampanju protiv domorodačkih skulptura i navodnih idolopoklonskih crkvenih ceremonija. Konkretno, ceremonija u Vatikanskim vrtovima 4. listopada bila je oštro kritizirana zbog geste domorodaca i fratara koji su klečali pred kipovima. Što možete reći o tome?
“Ti kipovi su rukotvoreni kipovi, nijedan takav nikad nisam vidio ni u Brazilu ni u Crkvi, ali vjerujem da su napravljeni za ovu Sinodu kako bi prikazali Majku Zemlju. Glede Vatikanskih vrtova, nije bilo nikakva klanjanja kipovima: domoroci su bili tamo kako bi posadili drvo s Papom i ti ljudi imaju niz rituala koji prate takve geste. Kip je bio tamo, ali nije imao nikakve veze s tim obredima… Sve što je rečeno i učinjeno, poput krađe skulptura i bacanja u rijeku, samo su napadi. Svi smo bili duboko svjesni da nema nikakva idolopoklonstva, no to je ipak rečeno jer se htjelo napasti, iako znaju da vrijeđaju i lažu”.
O Sinodi se puno govori, što će se događati u Amazoniji?
“Ah, puno toga! Sad započinje novi trenutak. Sinoda je bila visoka točka koja je ukazala na nove putove. To je bio proces koji je trajao dvije godine i sve je i dalje proces, jer to je sinodalnost. Sinoda nije bila trenutačna, „spremna i gotova“, ne! Bila su to vrata koja otvaraju nove staze. Naravno da čekamo Papu, ali novi putevi kojima valja ići su tu, a mi ćemo se vratiti našim biskupijama da ih izgradimo iz temelja, to jest s narodom”.
Zaključno, htjeli ste otići u Asiz kako biste odali počast istom onom svetom Franji po kojem je Papa, na Vaš prijedlog, uzeo ime…
“(Smijeh) Bilo je to vrlo značajno. Uputio sam se u baziliku, na grob. Sveti Franjo zaista je inspiracija: zbog njegova života, zbog onoga što je činio, zbog onoga što nam to danas znači. Njegova poruka pokazuje nam put u borbi protiv ekološke i klimatske krize. Svi se trebamo okupati tim „franjevaštvom“ (la stampa; fratellanza.net).