„Apostol Andaluzije“ cijeli se život suočavao s mržnjom prema Židovima. Ivan od Ávile (oko 1500.-1569.) bio je sin bogatog židovskog obraćenika. Kraljevski edikt iz 1492. nudio je židovskom stanovništvu tek dvije mogućnosti: protjerivanje ili krštenje.
Ivan je u početku studirao pravo, ali kao sin obraćenika nije mu bilo dopušteno polagati državni ispit. Potom je studirao teologiju u Alcali i zaređen je za svećenika 1526. godine. Nakon smrti roditelja, Ivan je svoje bogatstvo razdijelio siromasima i želio otići u Ameriku kao misionar. Ali također mu je to bilo zabranjeno iz antižidovskih razloga. Umjesto toga, nadbiskup Seville imenovao je Ivana pučkim misionarom u Andaluziji.
Daroviti propovjednik stekao je ogromno poštovanje među brojnim vjernicima. Ignacije Loyolski htio je primiti Ivana u svoju novoosnovanu Družbu Isusovu, ali ga je andaluzijski isusovački provincijal odbio, navodeći njegovo židovsko podrijetlo. Tako se Ivan vratio u Andaluziju i osnovao 15 zavoda, koji su kasnije postali tri sveučilišta.
Ivan je umro 10. svibnja 1569. u Montilli. Njegovi duhovni spisi su među najčitanijim djelima 16. stoljeća. Ivan, koji je kanoniziran 1970., od 2012. se smatra crkvenim naučiteljem. Spomendan mu je 10. svibnja (katholisch.de; fratellanza.net).