Od izbora Lava XIV., kardinali daju brojne izjave o tijeku konklave. Poštuje li se još uvijek tajnost ovog izbora?
Héloïse de Neuville, La Croix
“Crkvene trube”. Ovaj blago podrugljivi naziv skovao je jedan umirovljeni, pomalo iznervirani vatikanist. Od izbora Lava XIV. u četvrtak, 8. svibnja, nekoliko kardinala izbornika daju dosad neviđene medijske izjave o radu konklave.
Ima onih koji poput luksemburškog kardinala Jean-Claudea Hollericha govore otvoreno, ali čini se da pritom ne odaju nikakve tajne. “Lav XIV. izabran je s više od dvije trećine glasova”, rekao je uredniku luksemburških novina, koji je ovu informaciju nadbiskupa isusovca – potpuno javnu i dobro poznatu – predstavio svojim čitateljima kao “povjerljivu”.
Ali drugi ulaze u mnogo detaljnije opise dinamike koja je dovela kardinala Roberta Francisa Prevosta do toga da postane papa Lav XIV. Nakon trećeg kruga glasovanja, 8. svibnja, “sve je postalo jasno za vrijeme ručka”, kaže američki kardinal Blase Cupich za Wall Street Journal. “Kardinal Prevost je dobio maestralni broj glasova!”, oduševljeno izjavljuje njegov francusko-alžirski kolega Jean-Paul Vesco, prenosi Le Figaro. Što se tiče filipinskog kardinala Luisa Antonia Taglea, on je ispričao kako je dao bombon budućem Papi koji je “sve teže disao”, shvaćajući da će uskoro biti izabran. Toliko o onima koji su pristali govoriti s punim imenom i prezimenom, jer mnogi mediji, posebno talijanski, citiraju kardinale koji nisu željeli da njihova imena budu objavljena.
“Kršenje ovog obećanja je na razini grijeha”
Ova otvorenost je u suprotnosti sa strogošću pravnog okvira nametnutog ovom tisućljetnom zatvorenom sastanku. Apostolska konstitucija Universi Dominici Gregis, Ivana Pavla II. koja uređuje tijek, pravila i liturgiju konklave je jasna. Svaki kardinal koji otkrije tajnu konklave podložan je izopćenju latae sententiae (1). „Kardinali kažu: ‘Zavjetujem se i zaklinjem da ću vjerno i u odnosu na sve, svećenstvo i laike, čuvati tajnu svega što se na bilo koji način odnosi na izbor rimskog pape, (…) da neću ni na koji način kršiti ovu tajnu, ni tijekom ni nakon izbora novog pape, osim ako sâm Papa nije dao izričito odobrenje’“, govori nam rimski kanonist kojeg je La Croix konzultirao. “Kršenje ovog obećanja za kršćanina je na razini grijeha.“
Ali vremena se mijenjaju. Ili bolje rečeno, ubrzavaju se. „Oduvijek smo kad tad na kraju saznali što se događalo tijekom konklava, ali izgleda da se sada rok suzdržanosti skraćuje“, veli Guillaume Goubert, vatikanist i bivši urednik časopisa La Croix. „Precizniji izvještaji o konklavi nekada su se sastavljali nakon nekoliko mjeseci. A danas kardinali daju precizne detalje već u prvim danima po završetku konklave.“ Novinar smatra da ovaj razvoj događaja nije slučajan. „Prošlo je dosta vremena od posljednje konklave obilježene sporovima“, primjećuje. „Od 1978. godine izbori papa odvijaju se s relativnim konsenzusom, što rezutira većom slobodom govora.“
Jasno utvrđen slijed informacija
Novinari imaju jasno utvrđen slijed informacija. „Kardinali birači razgovaraju s kardinalima koji više nemaju pravo biranja, a oni pak razgovaraju sa svojim prijateljima, koji potom razgovaraju s novinarima“, objašnjava Bernard Lecomte, novinar, stručnjak za papinstvo i autor knjige «Francuska-Vatikan, dva stoljeća potajnog rata»(2). „To vam je kao u vojsci: dobijete dojam da zato što general razgovara s kapetanom, ništa neće izaći na vidjelo, ali kada je nešto izrečeno, to nešto ide dalje“. Potom novinari donose svoje zaključke, slažući puzzle od konvergentnih fragmenata.
Neki kardinali gledaju na ovu novu situaciju s osmijehom. Na pitanje novinara TF1 o riziku izopćenja, kardinal Vesco se našalio: „Izopćiti nas može samo Papa. Ali to od njega ne bi bilo nimalo simpatično! Upravo smo odradili dobar posao.“ Najavljuje li ovaj opušteni pristup promjenu epohe?
Franjo je sam ispričao kako je protekla “njegova” konklava
Ova tajnost nije samo pravna formalnost. “To je duhovna askeza na koju se kardinali obvezuju”, objašnjava kanonski pravnik. S ovim ciljem: odvojiti izbor pape od vršenja pontifikata, tako da novi papa ne bude zarobljenik svojih birača.” Po njemu, razlog tajnosti je očuvanje papinske neovisnosti i sprečavanje stvaranja frakcija ili izbornih “dugova”.
“Tajnost konklave postoji tek od nedavno”, podsjeća nas Christophe Dickès, vatikanski povjesničar. “Okupljanje kardinala u istoj zatvorenoj prostoriji tijekom povijesti nije bilo pitanje tajnosti, već prvenstveno pitanje vremena, kako bi što prije nekoga izabrali.” Povjesničar nam je ispričao kako je na koncu došlo do ove kulture tajnosti: „Godine 1903. austrijski car se pozvao na ius exclusivae« (3) kako bi spriječio izbor kardinala Rampolle, smatrajući da je on previše naklonjen Francuskoj. Šokiran ovom činjenicim, izabrani papa Pio X. odmah je ukinuo ovo pravo veta i naglasio tajnost konklave kako bi spriječio politička uplitanja.“
Hoće li ovo pravilo tajnosti preživjeti u digitalnom vremenu? Sadašnja otkrivanja detalja, iako brojna, sva su dobronamjerna. Ali što će se dogoditi tijekom sljedeće konklave ako ona bude obilježena manjim koncenzusom? „U drugačijim, konfliktnijim okolnostima, ljudi će imati manje volje za razgovor“, primjećuje Guillaume Goubert.
Kada ćemo konačno saznati sve detalje o izboru Lava XIV.? Unatoč revnosti novinara, možda će sam Papa biti taj koji će konačno otkriti posljednje detalje tajnog glasovanja koje ga je dovelo na čelo Crkve. Kao što je to učinio Franjo u svojoj autobiografiji u kojoj je ispričao brojne detalje vezane uz njegov izbor i, u nešto manjoj mjeri, detalje s konklave svog prethodnika, Benedikta XVI., u kojoj je on jedva uspio izbjeći izbor. Jer službeno, samo Papa ima pravo otkrivati tajne konklave (la-croix.com; fratellanza.net).
S francuskog prevela Isusova mala sestra Vesna Zovkić
1) Izopćenje latae sententiae primjenjuje se automatski, bez potrebe za izričitom odlukom nadležnog tijela, jer se pretpostavlja da dotična osoba zna da je njezino ponašanje kažnjivo.
(2) Francuska-Vatikan: Dva stoljeća potajnog rata, Bernard Lecomte, Perrin, ožujak 2024., 440 str., 24 €.
3) Pravo isključenja (latinski: ius exclusivae) je privilegija veta koju su Francuska, Španjolska i Austrija (kao nasljednica Svetog Rimskog Carstva) imale na izborima za papu. Te su zemlje mogle službeno isključiti nekog kardinala iz izbora.