Josip u evanđeljima dijeli sudbinu mnogih biblijskih ženskih likova – nema govornu ulogu. A i Biblija malo govori o Josipu: Ivan ga uopće ne spominje, a kod Marka se pojavljuje samo s Marijom kao roditeljski par.
S druge strane, evanđelisti Matej i Luka daju sliku izuzetnog čovjeka kojemu nije uvijek lako: Josip je opisan kao radnik bezemljaš koji je „bio pravedan“ i „nije htio razotkriti svoju trudnu zaručnicu“ (Mt 1,19). Kako bi spasio život posvojenog djeteta, pobjegao je u Egipat (usp. Mt 2,13 sl).
Kad je dvanaestogodišnji Isus jednostavno pobjegao na hodočašću, očajni Josip ga je tražio „ožalošćen“ (Lk 2,48). Kasnije je posvojeni sin napustio očev posao i postao putujući propovjednik (usp. Lk 3,23) – što sigurno nije san većine roditelja.
Dugo se čekao svečev uspon u karijeri: tek je 1479. papa Siksto IV. proglasio 19. ožujka Josipovim službenim blagdanom, a Josip je morao čekati sve do 18. stoljeća da bude uvršten u Litanije svih svetih. Od tada, međutim, stvari su krenule uzbrdo: svetac se smatra, među ostalim, zaštitnikom cijele Crkve, brojnih država, obrtnika – i dakako obitelji (katholisch.de; fratellanza.net).