Rimske elite drugog stoljeća imale su, u najboljem slučaju, prezir i podsmijeh prema kršćanstvu: ovo novo praznovjerje moglo bi se svidjeti neobrazovanom stanovništvu, ali nije bilo ozbiljna opcija za intelektualne filozofe.
Upravo to je svim silama želio promijeniti Justin (oko 100.-165.), zvan mučenik. Justin je potjecao iz bogate rimske obitelji i odrastao je u Flavia Neapolisu (današnji Nablus na palestinskoj Zapadnoj obali). Tamo je prošao kroz nekoliko filozofskih škola dok se nije obratio na kršćanstvo i osnovao vlastitu obrazovnu ustanovu u Rimu.
Justin je želio pomiriti svoju vjeru s filozofijom i ujedno obraniti mlado kršćanstvo od kritika izvana. Po njemu je kršćanska vjera prvi put postala dostupna rimskoj obrazovanoj eliti. Od njegovih brojnih spisa, samo su tri sačuvana: U dvije isprike upućene caru Antoninu Piju, Justin je zauzeo stav protiv uobičajenih rimskih predrasuda. Njegov „Dijalog sa Židovom Tripunom“ važno je svjedočanstvo ranokršćanske povezanosti sa judaizmom, ali se danas kritički gleda zbog njegovih antižidovskih polemika.
Justin, koji je opetovano javno demonstrirao protiv progona kršćana, na kraju je uhićen i pogubljen pod carem Markom Aurelijem zbog svoje vjere. Istočna Crkva štuje Justina kao crkvenog oca. Spomendan mu je 1. lipnja (katholisch.de; fratellanza.net).