U govoru Rimskoj kuriji 21. prosinca 2019. Papa Franjo ponovio je (vidi OVDJE) riječi kardinala Carla Maria Martinia izrečene u njegovom posljednjem intervjuu pred smrt u kolovozu 2012. godine. Rekao je riječi koje odjekuju i danas: “Crkva zaostaje 200 godina. Kako to da se ne protrese? Bojimo li se? Bojimo se umjesto da budemo hrabri? Vjera je, međutim, temelj Crkve. Vjera, povjerenje, hrabrost. […] Samo ljubav pobjeđuje umor”.
Isusovac Carlo Maria Martini bio je nadbiskup Milana od 1979. do 2002. Na konklavama 2005. godine bio je vrlo istaknuti kandidat za novoga Rimskog biskupa, no – kako neki svjedoče, iako to ne znamo jer je konklava zapravo pod tajnom – nakon prvoga kruga glasovanja u kojemu je dobio relativnu većinu, Martini je navodno pozvao kardinale izbornike da ne glasaju više za njega, nego za kardinala Josepha Ratzingera. Martiniju je bila važnija crkvenost. Kako je u jednom intervjuu 2015. istaknuo Martinijev bliski prijatelj, poznati isusovac i bibličar, p. Silvano Fausti, kardinal Martini je večer prije izbora novog pape (2005. godine) otišao do kardinala Ratzingera i rekao mu da prihvati sutrašnji izbor za Rimskoga biskupa, budući će on pozvati kardinale koji su do tada glasovali za njega da na novom glasovanju odaberu kardinala Ratzingera. Osim toga, pozvao je njemačkog kardinala da s dugogodišnjim iskustvom u Rimskoj kuriji kao novi papa pokuša reformirati istu, a ako ne uspije da se povuče. To se, zaključuje Fausti, i dogodilo 2013. godine, nekoliko mjeseci nakon Martinijeve smrti, kada se Benedikt XVI. odrekao papinske službe te je za Papu izabran Jorge Mario Bergoglio – Papa Franjo.
Kardinal Martini je umro 31. kolovoza 2012. godine. Nevezano za Faustijevu priču o konklavama (za koju će se tek jednog dana znati je li posve takva), intervju koji slijedi neka je vrsta Martinijevog duhovnog testamenta. Kardinal je pročitao i odobrio tekst intervjua za Corriere della Sera kojeg su 8. kolovoza 2012. vodili Georg Sporschill, SJ i Federica Radice Fossati Confalonieri, a kojeg u nastavku prevodimo.
Kako vidite situaciju u Crkvi?
Kardinal Martini: Crkva je umorna, u Europi blagostanja i u Americi. Naša kultura je ostarila, naše crkve su velike, naše redovničke kuće su prazne, a birokratski aparat Crkve raste, naši obredi i odjeća su pompozni. No, izražavaju li te stvari ono što smo mi danas? (…) Blagostanje opterećuje. Mi smo kao onaj bogati mladić koji je tužno otišao kada ga je Isus pozvao kako bi ga učinio svojim učenikom. Znam da ne možemo sve tako lako ostaviti. Bar bismo, međutim, mogli potražiti ljude koji su slobodniji i bliži bližnjima. Kao što su to bili biskup Romero i isusovački mučenici El Salvadora. Gdje su heroji koji nas nadahnjuju? Iz nijednog razloga ih ne bismo smjeli sputavati ograničenjima institucije.
Tko danas može pomoći Crkvi?
Kardinal Martini: P. Karl Rahner rado je koristio sliku žeravice koja se skriva ispod pepela. Danas u Crkvi vidim toliko pepela iznad žara da me često napada osjećaj bespomoćnosti. Kako se žar može osloboditi pepela pa da se ponovno upali plamen ljubavi? Najprije moramo potražiti taj žar. Gdje su pojedinci puni velikodušnosti poput dobrog Samarijanca? Tko ima vjere poput rimskog centuriona? Tko su entuzijasti kao Ivan Krstitelj? Tko se usuđuje na novo poput Pavla? Tko su vjerni poput Marije iz Magdale? Savjetujem papi i biskupima da potraže dvanaest izvanrednih osoba za izvršne položaje. Ljude koji su bliski najsiromašnijima i okruženi mladima i koji iskusuju nove stvari. Trebamo ljude koji izgaraju kako bi se duh mogao širiti posvuda.
Koja sredstva preporučujete protiv crkvenog umora?
Kardinal Martini: Preporučujem tri vrlo jaka. Prvo je obraćenje: Crkva mora prepoznati svoje pogreške i mora proći radikalnim putem promjena, počevši od pape i biskupa. Skandali s pedofilijom tjeraju nas da krenemo na put obraćenja. Primjeri su pitanja o seksualnosti i sva pitanja koja uključuju tijelo. Ta pitanja važna su svima, a ponekad su možda čak i previše važna. Moramo se zapitati slušaju li ljudi još uvijek crkvene savjete o seksualnim stvarima. Je li Crkva još uvijek referentni autoritet na ovom polju ili je ona samo karikatura u medijima? Drugo je Riječ Božja. Drugi vatikanski koncil vratio je katolicima Bibliju. (…) Samo oni koji ovu Riječ opažaju u svom srcu mogu biti dio onih koji će pomoći obnovi Crkve i koji će znati ispravnim izborom odgovoriti na osobna pitanja. Riječ Božja je jednostavna i kao pratitelja traži srce koje sluša (…). Ni kler ni Crkveni zakon ne mogu zamijeniti čovjekovu unutrašnjost. Sva vanjska pravila, zakoni, dogme daju nam se da razjasnimo unutarnji glas i razlučimo duhove. Za koga su sakramenti? Oni su treće sredstvo za iscjeljivanje. Sakramenti nisu instrument za disciplinu, već pomoć ljudima u hodu i u životnim slabostima. Donosimo li sakramente ljudima koji trebaju novu snagu? Mislim na sve razvedene i ponovno vjenčane bračne parove, na proširene obitelji. Za njih je potrebna posebna zaštita. Crkva podržava neraskidivost braka. Blagodat je kad brak i obitelj uspije (…). Stav koji imadnemo prema proširenim obiteljima odredit će približavanje Crkvi naraštaja njihove djece. Žena koju je suprug napustio pronašla je novog partnera koji će paziti na nju i njeno troje djece. Druga ljubav uspijeva. Ako je ta obitelj diskriminirana, ne samo majka, nego i njezina djeca, ako se roditelji osjećaju izvan Crkve ili ne osjete njenu podršku, Crkva će izgubiti buduću generaciju. Prije pričesti molimo se: “Gospodine nisam dostojan…” Znamo da nismo dostojni (…). Ljubav je milost. Ljubav je dar. Pitanje mogu li razvedeni ljudi primati pričest treba potpuno zaokrenuti. Kako Crkva može snagom sakramenata pomoći onima u složenim obiteljskim situacijama?
Što Vi osobno činite?
Kardinal Martini: Crkva zaostaje 200 godina. Kako to da se ne protrese? Bojimo li se? Bojimo se umjesto da budemo hrabri? Vjera je, međutim, temelj Crkve. Vjera, povjerenje, hrabrost. Star sam i bolestan i ovisim o pomoći drugih. Dobre osobe oko mene daju mi da osjećam ljubav. Ta je ljubav jača od osjećaja nepovjerenja koji ponekad opažam prema Crkvi u Europi. Samo ljubav pobjeđuje umor. Bog je ljubav. I ja imam pitanje za Tebe: Što Ti možeš učiniti za Crkvu? (corriere della sera; fratellanza.net).
P. Silvano Fausti o konklavama 2005. godine: VIDEO