„Apostol Alemanije“ – jedan Irac? Čak se i njegovim suvremenicima na ovu ideju trebalo malo naviknuti. Kolumban (oko 542.-615.) je nerijetko izazivao incidente svojim idejama, a ipak je stoljećima oblikovao zapadno monaštvo.
Dok je europski kontinent tonuo u nemir masovnih migracija, samostani na irskom otoku, koji je od toga bio pošteđen, cvjetali su. Monasi i sestre pohranili su drevna znanja u srednji vijek te su s velikim samopouzdanjem nastupali i pred biskupima.
Ne samo zbog samostanskog karaktera, već i zbog izoliranosti od kontinenta, u Irskoj se razvilo kršćanstvo s određenim posebnostima. Kolumban dolazi iz ove sredine i oko 591. godine s dvanaest drugova kreće raditi kao glasnik vjere na europskom kontinentu.
Opat Kolumban je za svoje sve brojnije monahe napisao vlastito monaško pravilo prema irskom uzoru, koje se odlikovalo osobito strogim asketizmom. Budući da nije htio predati svoje samostanske zaklade mjesnom dijecezanskom biskupu, dolazilo je do stalnih sporova.
Činjenica da je opat Kolumban koristio keltsku metodu uobičajenu u Irskoj umjesto rimske metode za izračunavanje datuma Uskrsa samo ga je učinila još sumnjičavijim. Potom je 610. godine protjeran, nakon što je kritizirao nemoralan način života svog burgundskog vladara Teodorika II.
Kolumban je zatim misionario među Alemanima i osnivao daljnje samostane. Napokon mu je langobardski kralj Agilolf dao komad zemlje u današnjoj sjevernoj Italiji. Kolumban je utemeljio svoj posljednji samostan u Bobbiju, gdje je umro 23. studenog 615. godine. Datum smrti ujedno je i njegov spomendan (katholisch.de; fratellanza.net).