Psihičke bolesti kao depresije ili fobije muče sve veći broj ljudi u svijetu. U Njemačkoj je pogođena trećina stanovništva, u SAD-u, Turskoj ili Meksiku još više. I taj broj se povećava, kaže Mental Health Report. Ovo istraživanje jasno pokazuje koliko je važna profesionalna pomoć u slučaju psihičkog oboljenja ili kod same naznake mentalnih poteškoća na koje nailaze gotovo svi.
Katolički svećenici vrše složenu i zahtjevnu službu u crkvenoj zajednici, radeći kao duhovni pratitelji, savjetnici, ispovjednici i navjestitelji Radosne vijesti. Unutar ove duhovne službe se, iako se na prvu ne čini tako, često suočavaju s brojnim stresnim situacijama i pritiscima koji mogu imati značajan utjecaj na njihovo mentalno zdravlje. Osobito ako ne uspiju upravljati dnevnim rasporedom poslova koji se tako sve više gomilaju. Stoga su dobar dnevni raspored i briga za mentalno zdravlje ključni za njihovu dobrobit, duhovnu službu i općenito za Crkvu.
Svećenici se često suočavaju s iznimnim pritiscima zbog velikih očekivanja, kako izvana tako i iznutra, u vršenju njihove duhovne službe. Češće su pod takvim pritiscima mlađi ljudi. Nedavno je slučaj jednog svećenika završio jako tragično.
Osim osnovne duhovne skrbi za vjernike, svećenici se mogu naći u ulozi savjetnika, pomiritelja u sukobima i podrške u kriznim situacijama, kako u župnoj zajednici, tako i u pojedinim obiteljima. Ponekad preuzimaju poslove koje i ne bi trebali, a katkad i ne bi smjeli obavljati. Ne rješavaju se svi problemi duhovno. Ova široka lepeza potrebnog i nepotrebnog može izazvati veliki stres i opterećenje za svećenike, posebno ako se osjećaju nesposobnima ili preopterećenima odgovoriti na ta očekivanja.
Osim toga, svećenički poziv često može rezultirati osjećajem izolacije i osamljenosti. Iako su često okruženi vjernicima i zajednicom, svećenici nerijetko mogu osjećati da nemaju nekoga s kim bi mogli podijeliti svoje osobne brige i izazove. A naizvan trebaju biti nasmijani i uvijek dobro raspoloženi. Ova osamljenost posebno je teška za svećenike koji se suočavaju s unutarnjim borama ili sumnjama u svoju vjeru, odabir životnog puta i smisao službe.
Njega mentalnog zdravlja pruža prostor i podršku za obradu tih osjećaja i izazova. No u nekim slučajevima, unutar crkvene zajednice oko mentalnog zdravlja može biti prisutna stigma, što može otežati svećenicima da potraže pomoć i podršku kad je to potrebno. Strah od osude ili ismijavanja može dovesti do potiskivanja problema ili odbijanja traženja pomoći, što pogoršava stanje mentalnog zdravlja. Promjena mentaliteta, stvaranje sigurnog i podržavajućeg okruženja u kojem se svi, pa i svećenici, osjećaju slobodno tražiti pomoć ključno je za prevladavanje ovih prepreka. Takvo okruženje treba stvarati, a tu posebnu odgovornost imaju biskup, njegovi vikari za permanentno praćenje klera i drugi savjetnici i savjetnice.
Katolički svećenici, poput svih ljudi, imaju pravo na brigu o vlastitom mentalnom zdravlju, a da ne budu osuđivani ili ismijavani. Njihova sposobnost da učinkovito služe svojoj zajednici i Crkvi izravno ovisi o njihovom zdravlju, ukupnoj dobrobiti i duhovnoj integralnosti. Stoga je važno promicati kulturu u kojoj se briga o sebi i briga o mentalnom zdravlju smatraju ne samo prihvatljivima, već i neophodnima za vršenje njihove službe.
Mentalno zdravlje dio je općeg zdravlja i blagostanja, stoga njega mentalnog zdravlja kod svećenika ne smije biti zanemarena ili stigmatizirana. Naprotiv, trebala bi biti integrirana u sve aspekte duhovne službe i brige o zajednici. Kroz podršku, početno i trajno obrazovanje te stvaranje sigurnog okruženja, odgovorni u vodstvu biskupije trebaju osigurati da svećenici imaju vrijeme, resurse i podršku potrebnu za održavanje vlastitog mentalnog zdravlja, čime se jača njihova sposobnost da učinkovito služe i prate osobe. I sami svećenici trebaju znati kako zatražiti tako i prihvatiti pomoć. Većina se, zahvaljujući profesionalnoj pomoći, uspješno oporavi od bolesti ili mentalnih poteškoća (fratellanza.net).
Branko Jurić