Foto: © Privatni album
Kad je Mildred Camacho pratila izbor Roberta Francisa Prevosta za papu Lava XIV. uživo, odmah je znala: njezin kum postao je papa. Dvadesetdevetogodišnjakinja u razgovoru za katholisch.de pripovijeda kako njezina blizina s njim, njegovi savjeti i njegov primjer oblikuju njezin život sve do danas.
Mario Trifunović
“Ako imaš loš trenutak u jednom danu, ne smiješ dopustiti da ti pokvari cijeli dan.” Te je riječi Mildred Camacho čula još kao djevojčica. Izgovorio ih je njezin kum – papa Lav XIV., tada još augustinski pater Robert Francis Prevost. Za 29-godišnju majku dviju kćeri to je savjet koji je i danas nosi, a ujedno i podsjetnik na njezinu blisku povezanost s čovjekom koji je nekoć djelovao u njezinu rodnom gradu Chulucanasu, a danas je poglavar 1,4 milijarde katolika diljem svijeta, kako pripovijeda u razgovoru za katholisch.de.
Chulucanas je grad na sjeveru Perua, usko povezan sa životom današnjeg pape Lava XIV. Ondje je djelovao kao augustinski misionar i izgradio duboku vezu s Peruom i Peruancima. Tu je povezanost 2015. godine i službeno potvrdio primivši peruansko državljanstvo. Posebno se to očitovalo u odnosu s obitelji Camacho, i to još prije Mildredina rođenja. Njezin otac, Héctor Camacho, u mladosti je služio kao ministrant u katedrali u Chulucanasu. Tada je pater Prevost tek bio došao u Peru. Kasnije su se ponovno susreli kada je Héctor studirao u Trujillu, najvećem gradu na sjeveru Perua. Prevost mu je tada bio duhovna podrška i poticao ga da se uključi u humanitarne projekte. Još kasnije, neposredno prije rođenja kćeri Mildred, Héctor ga je zamolio da joj bude krsni kum. Prevost je pristao. Krštenje se održalo u župi svetog Josipa u Chulucanasu i bilo je događaj koji je obilježio Mildredin život, iako se sama ne sjeća mnogo iz tih prvih susreta.
Prvi susret
“Moja prva uspomena na njega je mail s priloženom fotografijom iz Vatikana – na kojoj je bio Ivan Pavao II. i skupina augustinaca. Kad sam ga osobno upoznala, imala sam šest ili možda osam godina i on se vratio u Chulucanas”, pripovijeda Mildred. Posebno joj je ostala u sjećanju situacija kad ju je otac probudio riječima: “Dođi, tvoj kum je u Chulucanasu.” Na susretu s klericima odmah ga je prepoznala – ipak ga je već vidjela na brojnim fotografijama, a ponajviše na onima s njezina krštenja. Bio je to poseban trenutak, kaže Mildred.
Posljednji su se put zasad susreli 10. kolovoza 2024., na 60. obljetnicu biskupije Chulucanas, a ujedno i na Mildredin rođendan. Prisjeća se kratkog susreta prije i poslije svečane mise, jer je njezin kum, u međuvremenu uzdignut u kardinala, ubrzo morao natrag u Rim: “Koja je to bila radost – započeti rođendan njegovim blagoslovom, slaviti misu s njim i gledati ga kao kardinala. To mi je bilo najljepše darivanje. Toga sam mu dana predstavila i svoje kćeri.”
Vijest o njegovu izboru za poglavara Katoličke Crkve Mildred je doživjela u vrlo osobnom trenutku: “Bila sam sama kod kuće, usred preseljenja, i imala sam samo mobitel kako bih pratila prijenos uživo”, prisjeća se. “Kad sam čula ‘kardinal Robert Francis’, nisam ni morala čekati prezime, jer sam odmah znala da su to imena moga kuma.”
Vrisnula je, nazvala oca da mu prenese radosnu vijest, a na trenutak je pomislila da se možda prevarila. “Ali kad sam ponovno uključila prijenos i čula prezime ‘Prevost’, mogla sam samo plakati od radosti.” I to je doista i učinila, kako se sjeća: “Moj kum je sada papa!” Sjećanja su navirala, pomiješana s ponosom i radošću što je uspio.
Mnogo obveza
Nažalost, kaže Mildred, njezin kum zbog brojnih obveza rijetko je mogao biti prisutan na njezinim rođendanima u Chulucanasu. No, ne i 11. kolovoza 2024.: “Stalno je bio na putovanjima, ali toga je dana Bog bio naklonjen i susreli smo se.” Danas, kaže, više nisu u izravnom kontaktu – ipak je on papa i ima daleko više zadaća nego prije. Istina, pokušala je uz pomoć njegova privatnog tajnika Edgarda Ivána Rimaycune prenijeti pozdrave, no odgovora još nije dobila. Ipak, vjeruje da je barem neki njezin pozdrav stigao do njega. Uostalom, ranije je uvijek pronalazio vremena pozdraviti njezinu obitelj kada bi sudjelovali na misama ili događanjima na kojima je bio nazočan.
Ipak, Mildred je uvjerena da će jednog dana, kao papa Lav XIV., ponovno doći u Peru. “Njegova bi prisutnost promijenila našu zemlju. I osjećam da bi bio sretan vratiti se u svoju drugu domovinu”, kaže Mildred. Hoće li do toga doći, ostaje otvoreno. No za 29-godišnju majku dviju kćeri susreti s njezinim kumom, današnjim papom, ostaju živi u sjećanju… “Uvijek me molio da ga se spominjem u svojim molitvama i da živim s radošću.” To i čini – zajedno sa svojom djecom – i još nešto drugo: nastoji nasljedovati njegovo djelovanje u službi drugih (katholisch.de; fratellanza.net).