Mađarska književnica, gotovo 90-godišnjakinja, već duže vrijeme živi u Rimu. L’Osservatore Romano intervjuirao ju je u siječnju na Dan sjećanja. Franjo, dirnut njezinim svjedočenjem, danas je iznenađujuće poželio otići i upoznati je u njezinom domu u centru Rima.
Pročitao je njezin intervju koji govori o užasu kojeg su ona i njezina obitelj proživjeli u vrijeme nacističkog progona i bio je vrlo dirnut. Stoga je zamolio da je upozna i otišao joj u posjet u njen stan. Papa Franjo napustio je Vatikan ove subote popodne i uputio se u središte Rima u privatni posjet domu Edith Bruck, židovskoj spisateljici mađarskog porijekla koja je dvije trećine svog života provela u Italiji.
Tijekom razgovora Papa se gospođi Edith Bruck obratio ovim riječima: “Došao sam ovdje zahvaliti Vam na Vašem svjedočenju i odati počast ljudima mučenicima ludila nacističkog populizma i s iskrenošću Vam ponavljam riječi koje sam izgovorio iz svog srca u Yad Vashemu i koje ponavljam pred svakom osobom koja je poput Vas toliko patila zbog ovoga: oprosti Gospodine, u ime čovječanstva”.
Tiskovni ured Svete Stolice objavljuje da je “razgovor s Papom povukao one trenutke svjetlosti koji su obilježili iskustvo pakla koncentracijskih logora i pobudili strahove i nade za vrijeme u kojem živimo, naglašavajući vrijednost sjećanja i ulogu starijih u njegovom njegovanju i prenošenju na mlade. Nakon otprilike sat vremena, Papa Franjo i gospođa Bruck oprostili su se i Papa se vratio u Vatikan “. Sastanku je prisustvovao direktor vatikanskih novina Osservatore Romano, Andrea Monda, koje su 26. siječnja objavili dirljiv intervju sa spisateljicom, a kojeg je ostvarila Francesca Romana de’ Angelis.
Edith Bruck posvetila je svoj život svjedočeći ono što je vidjela. Dvije nepoznate osobe su je posljednjim riječima u koncentracijskom logoru Bergen-Belsen zamolile da to čini: “Pričajte, neće vam vjerovati, ali ako preživite, govorite i za nas”. I održala je obećanje. Ono što je zapanjujuće u čitanju epizoda opisanih u intervjuu je nada koju Edith uspijeva prenijeti. Čak i kad govori o najmračnijim trenucima, o ponoru užasa u kojem je kao dijete bila uronjena, gubitak velikog dijela obitelji, nikad joj ne nedostaje upiranje pogleda u neki lijep i dobar detalj, u neki nagovještaj humanosti koji joj je omogućio da nastavi živjeti i nadati se.
Tako, opisujući život geta nakon što su je zajedno s roditeljima i braćom i sestrama oteli iz kuće u ruralnom selu u kojem je živjela, ona govori o nežidovskom muškarcu koji daje kolica s hranom za pomoć progonjenima. Kako kaže, za vrijeme dok je radila u Dachauu, kopajući rovove, sjeća se njemačkog vojnika koji joj dobacuje svoj lončić na pranje, “ali na dnu mi je ostavio džem”. I dok opisuje svoj rad u kuhinji za činovnike, pojavljuje se lik kuhara, pita je kako se zove i drhtavim glasom čuje odgovor kojeg je dala Edith. Odgovorio joj je: “Imam djevojčicu tvojih godina”. Rekavši to, “izvukao je mali češalj iz džepa i gledajući me u glavu s tek izraslom kosom dao mi ga je. Bio je to osjećaj pronalaska čovjeka ispred mene nakon dugo vremena. Dirnula me ta gesta koja je bila život, nada”. Nekoliko gesta dovoljno je za spas svijeta, zaključuje Edith Bruck, koja je danas dočekala Rimskog biskupa koji ju je došao posjetiti u njezinom domu (vatican news; fratellanza.net).