Franjo je prozvao “katoličke elitiste” koji traže “sitnice”: na Sinodi nema onih koji su pobijedili ili onih koji su izgubili. Bit će osnovan Amazonski odjel u Dikasteriju za integralni razvoj. Postsinodalna apostolska pobudnica? “Nadam se do kraja 2019.”
Salvatore Cernuzio
Bilo je ovo široko „putovanje“ u kojem su se ekološke teme isprepletale s crkvenim i općenito ljudskim, a 184 biskupa dijelili su svoja iskustva i mišljenja, ponekad čak i podižući svoj glas, ali uvijek „u zajedništvu“. Stoga treba biti pažljiv kako se ovu zaključenu Amazonsku sinodu ne bi svelo na raspravu o tome” tko je pobijedio, a tko izgubio”. Očito zadovoljan napretkom rada u sinodalnoj dvorani, Papa Franjo je 26. listopada, u svom završnom govoru na Sinodi, apelirao na “katoličku i kršćansku, ali prije svega katoličku” elitu koja će se nakon objave završnog dokumenta Sinode koncentrirati na “male stvari” zaboravljajući one “velike”.
Drugim riječima, Bergoglio je – prisjećajući se iskustva prethodnih sinoda, posebno one o obitelji koja je svedena na pitanja oko razvedenih i ponovno vjenčanih – zatražio od biskupija, biskupa, vjernika i nadasve od medija, sveobuhvatno prihvaćanje rada sinodalnih otaca koji se ne bi smjeli zaustaviti samo na glasanje o paragrafima glede ređenja viri probati i ministerijalne službe žena.
“Uvijek postoji skupina kršćana koji se vole zadržavati na ovoj vrsti disciplinarnih, unutarcrkvenih rezolucija” i koji promatraju sve po logici “pobjeđuje jedna ili druga strana”. “Svi smo pobijedili s napravljenom dijagnozom”, rekao je Papa u svom govoru na španjolskom jeziku. Zatim je citirao frazu Charlesa Peguya koji je u svom nedovršenom djelu iz 1909. Veronique. Dialogo della storia e dell’anima carnale (Veronika. Dijalog povijesti i tjelesne duše), opisao onu skupinu koja promatra “sitnicu”, a zaboravlja važno: “Oni nemaju hrabrost biti u svijetu, vjeruju da su od Boga. Budući da nemaju hrabrosti pripadati nekoj od stranaka ljudi, vjeruju da pripadaju stranci Božjoj. Budući da nisu od čovjeka, vjeruju da su Božji. Budući da nikoga ne vole, vjeruju da vole Boga”.
“Nemojte upasti u to da postanete zarobljenici ovih selektivnih skupina koji promatraju Sinodu i negiraju tijelo Sinode, a to su dijagnoze postavljene u četiri dimenzije”, inzistira Papa, ispričavajući se za svoju “bezočnost”.
Usred različitih spontanih aplauza, Bergoglio se potom zadržava na temama Sinode, posebno na žurnosti naviještanja Evanđelja u najudaljenijim dijelovima Amazonije, gdje zajednice žive izolirane, bez svećenika koji ih prate ili podučavaju. To je jedan od razloga zašto su biskupi izrazili zahtjev za stvaranjem „novih službi“. Papa poziva na “kreativnost” u tom smislu: “Jesmo li razgovarali o novim službama o kojima je govorio i Pavao VI.? Da, može se doći do toga”.
Primjerice, o ulozi žena, koja bi se trebala institucionalizirati ad hoc službom, Papa je spomenuo “izazov” koji su pokrenuli sinodalni oci kako bi ponovo otvorili raspravu o đakonatu žena. Već 2016. Papa je osnovao Povjerenstvo koje je vodio kardinal Luis Francisco Ladaria, prefekt Kongregacije za nauk vjere, kako bi proučio ovu praksu koja, kako se čini, ima korijene u prvoj Crkvi. Nakon dvije godine Povjerenstvo je završilo rad bez ikakvog zaključka. Zato je Papa u svom govoru rekao: “Ponovno ću apelirati na saziv ovog Povjerenstva i njeno otvaranje s novim članovima kako bi nastavili proučavati i razumjeti kakav je to bio trajni đakonat u Crkvi”.
“Prihvaćam izazov koji je tamo postavljen (u Završnom Dokumentu, op. prev.). Pojavile su se neke stvari koje je potrebno promijeniti i Crkva se nastavlja reformirati”, dodao je, “trebamo razmišljati o tome što znači uloga žene u Crkvi, ali kad pomislimo na ulogu žene u Crkvi, mislimo samo na funkcionalni dio. Ali njen zadatak nadilazi funkcionalnost”. Dovoljno je samo promisliti o ulozi koju redovnice, osobe posvećenog života, vjernice laikinje imaju “u prenošenju vjere i kulture”.
Na isti način, Papa je govorio i o prijedlogu za “autohtona sjemeništa”, jer, citirajući kardinala Seana O’Malleya, “istinska je socijalna nepravda da domorocima nije omogućeno sjemenište i hod prema svećeništvu”. Također i za ovo služi “kreativnost”.
Franjo je također spomenuo i govor o jednom stalnom tijelu Crkve u Amazoniji, te je kao prijedlog istaknuo eventualne “manje biskupske konferencije” spojene u Generalnu konferenciju koja bi mogla nadzirati pastoral na različitim teritorijima. Zatim primjećuje problem “preraspodjele svećenika” s “velikim brojem svećenika u Sjedinjenim Državama i Europi, a malo na drugim teritorijima”, kao što je slučaj s Amazonijom. “Postoje i oni koji dođu studirati i ne žele se vratiti u svoju biskupiju. Jasno je da jedan biskup, kako bi spasio njegovo zvanje, odustaje… Ali ja zahvaljujem svećenicima fidei donum koji dolaze iz Afrike, Azije i Amerike i koji se nakon Europe vraćaju u svoje zemlje kojima nedostaje svećenika”.
To su situacije iz kojih nastaju i neke “opasnosti”, poput “svećenika koji ne idu slaviti Misu u planinska sela ako najprije ne stigne novac, treba biti oprezan”, upozorava Papa.
Na kraju je spomenuo dvije najave. Prvo što će Rimska kurija također morati dati doprinos Crkvi u Amazoniji: „Već znam kako to učiniti: otvorit ću Amazonski odjel u Dikasteriju za integralni razvoj. “Budući da nemaju dovoljno posla, našao sam im”, kazao je izazvavši smijeh okupljenih. Druga najava je da bi njegova postsinodalna apostolska pobudnica mogla stići već krajem 2019.: “Postsinodalna pobudnica nije obvezna za Papu, ali u svakom slučaju Papina riječ o onome što je doživio na Sinodi može biti dobra stvar i volio bih to učiniti do kraja ove godine kako ne bi prošlo previše vremena. Sve ovisi od vremena kojeg ću imati za promišljanje…” (lastampa.it; fratellanza.net).