Pastoralno pismo kardinala Grzegorza Rysia za XVI. nedjelju kroz godinu
Draga braćo i sestre,
Odlučio sam vam se obratiti u ovom obliku ne zato što postoji neka posebna prigoda. Činim to zbog važnih pitanja koja osobito posljednjih tjedana „vise u zraku“ i koja ne smijemo ostaviti bez odgovora. Ne radi se ovdje o našem, nego o Božjem odgovoru! A vjerujem da ga možemo iščitati i iz Riječi današnje liturgije.
Prvo čitanje prikazuje nam Abrahama kako sjedi „na ulazu u šator u najtoplije doba dana“.
Što navodi 99-godišnjeg starca, koji trpi bol nakon obrezanja obavljenog dan ranije, da sjedi usred podneva na ulazu u šator – umjesto da se skloni od vrućine u njegovu unutrašnjost i legne na počinak? Odgovor je samo jedan: Abraham sjedi na ulazu u šator kako ne bi, ne daj Bože, propustio nekog umornog i iscrpljenog putnika kojega bi mogao pozvati unutra i pružiti mu gostoprimstvo. Tako je i danas običaj na Istoku. Gost koji putuje ne mora kucati i sa strepnjom čekati da bude primljen – naprotiv, on se samo treba odazvati na poziv.
Abraham, dakle, čeka, spreman, u ŽELJI za gostoljubivošću. I Gospodin mu tu želju dvostruko nagrađuje: najprije mu se SAM ukazuje – a kada se patrijarh raduje Njegovoj prisutnosti, pred oči mu dovodi trojicu ljudi (doslovno: „smrtnika“). I tada… Abraham ostavlja Boga da bi primio strance. Doista, on se nada – i za to moli – da ga Bog neće napustiti. Zna da će Bog pričekati. I tako biva: kada trojica muškaraca odu, Bog započinje s Abrahamom – svojim PRIJATELJEM – razgovor o Sodomi. „Gostoljubivost – čitamo u starim komentarima na ovaj tekst – vrijedi više nego samo prihvaćanje Božje prisutnosti!“ Ne napušta Boga onaj tko žuri – poput Abrahama – k putnicima. Naprotiv, susreće ga u još jednom licu. Kršćanska tradicija – sažeta u slavnoj Rubljovljevoj ikoni – kaže nam da je Abrahama pohodilo Presveto Trojstvo. Priznajmo ipak da je ponekad lakše prihvatiti Božje Trojstvo i u njegovoj neshvatljivoj Tajni, nego onda kada dolazi u liku trojice nepoznatih putnika…
Ovaj nas događaj izravno vodi k Evanđelju – do riječi Gospodina Isusa: „Stranac bijah i primiste me (…); stranac bijah i ne primiste me“ (Mt 25, 35.43) – pri čemu upotrijebljena grčka riječ ksenos znači najprije „STRANAC“, „nepoznat“, a tek potom „pridošlica“ ili „gost“.
Evanđelje nam pokazuje dvije sestre, Martu i Mariju, koje PRIMAJU Isusa. Istina, On im nije nepoznat. Iz Ivanova Evanđelja znamo da su bili prijatelji: „Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i [njihova brata] Lazara“ (Iv 11,5). No ipak, opisani događaj i dalje nam pokazuje ne samo vrijednost gostoljubivosti, nego prije svega njezinu najvažniju dimenziju. Naime, da bi se nekoga primilo, nije dovoljno samo pozvati ga u kuću, dati mu jesti i piti; pa čak ni ponuditi mu prenoćište. Nešto je drugo „nužno“: NUŽNO je sjesti do nogu gosta i poslušati što ima za reći. Tada se čovjek trenutačno iz darivatelja pretvara u darovanoga – može doživjeti gostoljubivost ne kao napor, nego kao bogatstvo i milost.
Takva je današnja Riječ – složit ćete se, lijepa i obećavajuća – istinski Radosna vijest. No, ta Riječ nas traži upravo u našoj svakodnevici – OVDJE I SADA – osvjetljava naša DJELA i snažno ispravlja naše MIŠLJENJE! Želim se u njezinu svjetlu osvrnuti na dva iznimno važna pitanja.
Prvo: spor oko izbjeglica i migranata. Već tjednima i mjesecima on raspiruje javne rasprave, kao i postupke koji – nerijetko pozivajući se na kršćanske motive – u biti nemaju mnogo veze s kršćanstvom, pa čak i pogađaju istinski evanđeoske inicijative, poput onih koje od početka rata u Ukrajini vodi (ili suvodno vodi) crkveni Caritas: „Centre za pomoć migrantima i izbjeglicama“. Hejt, strah pred „strancem“, stereotipi, mržnja – postaju argumenti važniji od ljudskih i evanđeoskih razloga. A katolički socijalni nauk (na koji se tako često pozivamo…) jasno kaže da SVAKI ČOVJEK ima pravo izabrati mjesto svoga života i ima pravo u tom mjestu biti poštovan u svojim uvjerenjima, kulturi, jeziku i vjeri. Kršćanstvo nije plemenska religija, nego – kako uči Koncil – objava „jedinstva cijelog ljudskog roda“ (LG 1).
Ovo nije politika. Ovo nije poziv na političko djelovanje. Ovo je MOLBA: prije svega za OBRAĆENJE JEZIKA! Potrebno nam je usvojiti Isusov jezik – Isusov način govora. Molim vas, ako odlučite sudjelovati u raspravama – a osobito javnim – o ispravnom odnosu prema izbjeglicama i migrantima, činite to u dubokom jedinstvu s istinskim naukom Krista i Crkve. Ako pak ne – molim vas: imajte barem hrabrosti u takvim situacijama zašutjeti i ne dolijevati ulje na vatru ionako pregrijane stvarnosti. Trenutni diskurs ne samo da pogađa pridošlice, nego i lomi inicijative, motivacije i snagu onih koji im žele pomoći. „Pomoćnice migranata! Moli za nas!“ (Litanija lauretanska)
Drugo pitanje tiče se ne onih koji dolaze u naš dom, nego onih koji su u tom domu pretrpjeli bol – često do te mjere da su se osjetili iz njega izbačeni, doživjevši ranu seksualnog zlostavljanja. Oni imaju pravo i danas nositi duboke rane i sablazan – ne samo zbog onog zločina, nego i zbog postupanja Crkve – koje nije bilo dovoljno adekvatno veličini zla.
Svi ste sigurno čuli za radove koji već više od dvije godine traju pod vodstvom nadbiskupa primasa, a usmjereni su na osnivanje od strane Poljske biskupske konferencije neovisne komisije stručnjaka za istraživanje fenomena seksualnog zlostavljanja maloljetnih osoba u Katoličkoj Crkvi u Poljskoj. Znate i to da su na lipanjskom zasjedanju Biskupske konferencije dosadašnji radovi zaustavljeni i povjereni biskupu Sławomiru Oderu – radi njihove evaluacije i, vjerojatno, preustroja. Mnogi od vas o tome pitaju; mnogi izražavaju zabrinutost i razočaranje, čak i prosvjed.
Nakon duge refleksije, molitve i brojnih konzultacija – odlučio sam osnovati takvu komisiju za istraživanje fenomena seksualnog zlostavljanja maloljetnih osoba – za područje isključivo naše nadbiskupije. To će biti istinski neovisna komisija – koju će voditi stručnjaci (pravnici, povjesničari, psiholozi), a koji će samostalno odabrati svoje suradnike i osmisliti pravila rada. Sa strane nadbiskupije jamčimo svaku potrebnu otvorenost i konzultacije (arhivske, kanonske itd.). Duboko se nadam da će rad te Komisije započeti na jesen.
Ovo ni na koji način nije „znak protivljenja“ posljednjim odlukama Biskupske konferencije: kada bude osnovana nacionalna komisija, „lodzska“ će se komisija s punim angažmanom uključiti u njezin rad. No, mislim da svoj dio posla možemo započeti već sada. Štoviše – MORAMO.
Zašto?
Zato što je glavni cilj Komisije – osim istraživanja povijesti (od 1945. godine) – doprijeti do još uvijek nepoznatih OSOBA ŽRTAVA! Te su osobe najvažnije – ne počinitelji, koji u većini slučajeva više nisu živi. Žrtve su još žive i još uvijek postoji prilika da ih susretnemo, pomognemo koliko god je to moguće i zamolimo za oprost. Upravo zato, u radu komisije predviđena su ne samo povijesna i arhivska istraživanja, nego i intervjui, razgovori i prikupljanje svjedočanstava. To je nužno i zato što poslijeratna povijest – kao što dobro znamo – nije uvijek bila arhivski dokumentirana, a ponekad je i bila dokumentirana – ali iskrivljeno! Ljudska svjedočanstva imaju, dakle, ne samo izvorni karakter, nego služe i kritici postojećih izvora. Zato molim svakoga tko ima konkretna saznanja o tim zločinima da ih, kada Komisija započne svoj rad, prenese Komisiji. Ona neće imati istražni karakter i neće sama voditi postupke, ali će ih svakako proslijediti za to nadležnim osobama i institucijama.
Započeli smo naše razmišljanje s EVANĐELJEM GOSTOLJUBIVOSTI.
Završimo ga ulomkom iz pripjevnog psalma, koji nas podsjeća da smo svi GOSTI GOSPODINA BOGA:
“Gospodine, tko smije prebivati u šatoru tvojemu, tko boraviti na svetoj gori tvojoj?
Onaj tko živi čestito, čini pravdu i govori istinu u srcu svojemu.”
Vjerujem da će sve ono što sam s vama podijelio u ovom pismu, kao i ono što ćemo – uz Božju pomoć – pokušati učiniti, omogućiti da „ulazimo u hram Gospodnji“ i „prebivamo u njemu“ – zajedno sa svim sestrama i braćom koje nam Gospodin daje i… povjerava!
Svima vam od srca udjeljujem svoj blagoslov.
Łódź, 15. srpnja 2025.
Abp – 1.2 – 745/25
Vaš kardinal Grzegorz
Gornje pismo pročitano je u svim kapelama i crkvama Łódźke nadbiskupije u nedjelju, 20. srpnja ove godine (archidiecezja.lodz.pl; fratellanza.net).