Postoje sveci čiji će se spomen s vremenom zaboraviti. S Patrikom od Irske (5. stoljeće) upravo je suprotno: čini se da njegova popularnost nastavlja cvjetati.
Patrik je rođen kao sin državnog službenika u rimskoj Britaniji i potjecao je iz crkveno orijentirane obitelji: otac mu je bio đakon, a djed svećenik.
Kad je Patrik imao oko 15 godina, oteli su ga poganski gusari i odveli ga u Irsku kao roba. Ondje je morao čuvati ovce, ali i upoznati irski jezik i kulturu. Patrik je tek godinama kasnije uspio pobjeći i vratiti se u domovinu, gdje je postao svećenik i redovnik.
Ali onda ga je u snu “glas Iraca” zamolio da se vrati na mjesto svog zatočeništva i tamo navijesti svoju vjeru. Godine 432. Patrik je došao u Irsku s 24 druga te je nekoliko desetljeća uspješno djelovao kao misionar. Ovaj trenutak bio je sreća za europsko kršćanstvo: Ubrzo nakon toga, Rimljani su se povukli iz Britanije, a zemlja je pala pod vlast poganskih germanskih plemena. Irska je jedina ostala kršćanska i postala polazište za kasniju europsku misiju.
Patrik je umro 17. ožujka 461. ili 493. Danas se njegov spomendan na otoku ne slavi tek paradama i uličnim zabavama. Irski migranti pronijeli su Dan svetog Patrika diljem svijeta – od Amerike preko Južne Afrike do Australije (katholisch.de; fratellanza.net).