Papa Pio IX. (1792.-1878.) – ovaj papa i danas polarizira. Neke Pijeve rane modernizacijske mjere u početku su izgledale kao da odgovaraju slici liberala. Zbog revolucionarnih previranja Pio je 1848. godine morao pobjeći u blizinu Napulja.
Nakon povratka dvije godine kasnije slijedio je strogo antimodernistički kurs: ponovno je uspostavio židovski geto u Rimu, stavio Talmud na popis zabranjenih knjiga i javno branio otmicu tajno krštenog židovskog djeteta Edgara Montane (o tome je talijanski redatelj Marco Bellocchio 2023. snimio igrani film „Rapito“ koji je zabilježio značajan uspjeh u kinima).
Ujedno je jačao pučku pobožnost, podupirao don Bosca i promicao svećeničku duhovnost. Među stanovništvom i nižim svećenstvom započelo je dotad nepoznato štovanje pape. Pio je bio daleko manje popularan među biskupima zbog svog crkvenog centralizma.
Godine 1854. Pio je – anticipirajući koncilsku odluku – proglasio dogmu o Djevici Mariji začetoj bez istočnog grijeha. Osudio je ideje poput demokracije i vjerskih sloboda kao „zablude našeg vremena“. Syllabus pogrešaka naziv je nazadnjačkog i neshvatljivog dokumenta koji je Pio IX. izdao 8. prosinca 1864., kao dodatak enciklici Quanta cura.
Na Prvom vatikanskom koncilu (1860.-1870.), koji je on sazvao, utvrđena je papina nepogrešivost u pitanjima vjere i morala. Kada je 7. veljače 1878. umro, zaključio je najduži pontifikat u crkvenoj povijesti, koji je trajao 31 godinu. Papa Ivan Pavao II. proglasio ga je blaženim 2000. godine. Spomendan mu je 7. veljače (katholisch.de; fratellanza.net).