Papa se poziva na načela socijalnog nauka Crkve: „Dobrobit voljenog venezuelskog naroda mora prevladati nad svim drugim prosudbama.“
Mateo González Alonso
Nije bilo iznenađenje da se papa Lav XIV., kako je to uobičajeno, nakon molitve Anđeo Gospodnji ove nedjelje očitovao o američkoj intervenciji u Venezueli, te o uhićenju diktatora Nicolása Madura i njegove supruge, kojima će se od ovoga ponedjeljka suditi zbog trgovine drogom – i drugih optužbi – pred sudom u New Yorku. Vjerna stilu vatikanske diplomacije, papina izjava ne sadrži imena niti izravne ili konkretne reference, bilo na Madura bilo na američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Prije svega, znakovita je koincidencija da se Prevost, papa iz Sjedinjenih Američkih Država s peruanskom putovnicom, morao očitovati o ovoj vojnoj operaciji oslanjajući se, što je i logično, na državnog tajnika Pietra Parolina, koji je služio u Venezueli, te na nadbiskupa Edgara Peñu Parru, dobro pozicioniranog u hijerarhiji, nekoć prvog Venezuelanca koji je bio nuncij, a danas zamjenika za opće poslove Državnog tajništva.
Stanje stvari
Nakon što se osvrnuo na tragediju novogodišnje noći na jednoj zabavi u Švicarskoj (sic!), Papa prelazi na temu i ističe: „S dubokom zabrinutošću pratim događaje u Venezueli.“ Pojam „događaji“ doista funkcionira kao svojevrsni kišobran za događaje koji su vjerojatno višestruko uvjetovani, s izraženim vojnim, društvenim, ekonomskim, političkim i demokratskim komponentama. No što je zapravo taj „događaj“? Pitanje trgovine drogom, venezuelanska socijalna kriza, diktatura, napad na međunarodno pravo, Trumpovi planovi…? Sve to zajedno ili ništa od navedenog?
„Dobrobit voljenog venezuelskog naroda mora prevladati nad svim drugim prosudbama“ To je glavno načelo – načelo općeg dobra – koje je Papa istaknuo kao ključ tumačenja. Riječ je o neposrednoj i temeljnoj obrani socijalnog nauka Crkve i Svetog pisma. Nekoliko minuta ranije, razlažući posljedice utjelovljenja, božićnog otajstva, Papa je istaknuo da ljudsko dostojanstvo podrazumijeva da je osoba poput „iskre“ Božjega svjetla, što „nas poziva da u svakoj osobi prepoznamo njezino nepovredivo dostojanstvo i da se vježbamo u uzajamnoj ljubavi jednih prema drugima“ – mogli bismo reći, čak i prema Maduru. Dodao je u tumačenju Evanđelja kako „utjelovljenje također od nas traži konkretno zauzimanje za promicanje bratstva i zajedništva, da solidarnost bude kriterij ljudskih odnosa; za pravdu i mir; za brigu o najslabijima i obranu nemoćnih“. I to vrijedi, mogli bismo dodati, i za Madura.
Suverena Venezuela
Stoga, misleći više na stanovništvo nego na političare – bilo iz Sjedinjenih Država ili iz čavističkog režima – Lav XIV. je u svom obraćanju o Venezueli pojasnio da dobro naroda podrazumijeva „prevladavanje nasilja i kretanje putovima pravde i mira, jamčeći suverenitet zemlje, osiguravajući vladavinu prava utkanu u Ustav, poštujući ljudska i građanska prava svake osobe“. To je poruka i Venezueli i Trumpu, koji dosad nije iznio argumentaciju u skladu s jamčenjem suvereniteta, oko čega već pritišću UN i druge međunarodne institucije. Činjenica da je Papa izričito spomenuo suverenitet nije samo (prikrivena) kritika Trumpova djelovanja, nego i ključ za budućnost i neizvjestan put koji se sada otvara Venezueli. S druge strane, Venezuelska biskupska konferencija u svom prvom, gotovo hitnom priopćenju, nije željela ići tako daleko.
Već 2. prosinca, vraćajući se iz Libanona, Lav XIV. bio je izravno upitan o Venezueli i pritisku Sjedinjenih Država, kada se već strahovalo da bi mogla biti realna „neka operacija, čak i invazija na teritorij Venezuele“. Prevost se tome usprotivio: „Mislim da je bolje tražiti putove dijaloga, možda pritiska, čak i ekonomskog pritiska, ali tražeći drugačiji način promjene, ako je to ono što Sjedinjene Države odluče učiniti.“
Put koji Lav XIV., naposljetku, zacrtava nakon nedjeljnog Angelusa jest „raditi zajedno na izgradnji mirne budućnosti u kojoj će vladati suradnja, stabilnost i sklad, s posebnom pozornošću prema najsiromašnijima koji pate zbog teške ekonomske situacije“. Papa nije naveo aktere tog dijaloga kako ga ne bi reducirao, osobito u trenutku kada je Trump bacio sjenu na ono što je ostalo od venezuelanske oporbe, a u američkim medijima počinju nagađanja da su pregovori već započeli s nekima od najbolje pozicioniranih unutar bolivarskog režima.
U tom kontekstu Papa moli „i pozivam i vas da molite na tu nakanu, povjeravajući naše molitve zagovoru Gospe od Coromota i svetih Joséa Gregorija Hernándeza i sestre Carmen Rendiles“, svetaca čije je proslave Maduro umanjio u Caracasu. Upravo se u ovom završnom dijelu Papina obraćanja najviše približava priopćenju venezuelanskih biskupa i njihovu pozivu da „još intenzivnije živimo nadu i gorljivu molitvu za mir u našim srcima i u društvu, odbacujući svaki oblik nasilja“. „Neka se naše ruke otvore za susret i uzajamnu pomoć, i neka se odluke koje se donose uvijek donose za dobro našega naroda“, poručuju biskupi, koji su se pritom prisjetili i mogućih žrtava i ranjenih u američkoj intervenciji. Čini se da Papa, s obzirom na nejasnoću oko brojki u ovom pitanju, nije izričito izrazio blizinu obiteljima mogućih civilnih ili vojnih žrtava u Venezueli (fratellanza.net).