Godine 1965. Drugi vatikanski sabor objavio je deklaraciju „Nostra Aetate“ („U naše vrijeme“), kratki, ali vrlo važan dokument koji je zauvijek promijenio odnos Katoličke crkve prema nekršćanskim religijama. Više od šest desetljeća kasnije, taj tekst ostaje jedno od ključnih postignuća moderne religijske povijesti i simbol hrabrosti Crkve da prizna vrijednost i svetost u drugim vjerama.
Tradicija je važna, ali mora biti živa i ostavljati vjernike otvorenima za nadahnuće Duha. Ne smije tretirati kao mrtvo slovo u kojem se izraz vjere smatra nepromjenjivim.
Najveće zapovijedi nisu slavljenje latinske mise ili tradicionalističke supkulture, već ljubav prema Bogu i bližnjemu, na što ukazuje evanđelist Matej. Na tom području Crkva danas gubi vjerodostojnost, što kritičari pape Franje često zanemaruju ili prešućuju.
Bivši nuncij u SAD-u Carlo Maria Viganò godinama polemizira protiv pape Franje i širi mitove o zavjeri. Sada je Dikasterij za nauk vjere pokrenuo proces. Optužba: raskol.
Severino Dianich: “Paradoksalno, više smo se bavili inkulturacijom evanđelja drugdje nego kod kuće. Na modernost se, sve do Drugoga vatikanskog sabora, gledalo kao na antagonista i neprijatelja, a ne kao na jednu novu kulturu za koju se evanđelje mora prevesti na novi jezik. Napredak je postignut, ali problem ostaje otvoren”. S njim je za časopis Zvona razgovarao Marko Medved, a intervju prenosimo u cijelosti.
Laici bi trebali pokretati dobre inicijative (no ne one kojima se vode kulturološki ratovi!), a ne samo očekivati da ih hijerarhija okupi, pokrene ili koordinira. Ta inicijativa se odnosi kako na dijalog i promjene u Crkvi, tako i u društvu. Ima divnih primjera tihih vjernika i vjernica koji osobno ili u skupinama marljivo i predano rade na ostvarenju mira, dobra i socijalne pravde. Takve Crkva treba.
Phyllis Zagano: Bez sumnje, najbolja rečenica koja proizlazi iz Sinode o sinodalnosti je “Oprostite, Vaša Eminencijo, ona nije završila govor.”
Massimo Faggioli talijanski je teolog, crkveni povjesničar i profesor na Katedri za teologiju i religijske studije Ssveučilišta Villanova u Philadelphiji (SAD). Razgovor s njim za časopis ‘Zvona’ vođen je na talijanskom jeziku, preveo ga je Marko Medved. Intervju, s dopuštenjem, prenosimo u cijelosti.
Razvio je teologiju koju je tadašnji Papa isprva zabranio. Kasnije je pripremao Drugi vatikanski koncil te postao kardinal. De Lubac je imao značajan utjecaj na teologiju 20. stoljeća, bio je jedan od pionira takozvane nove teologije („Nouvelle Theologie“).
Franjo nam pomaže ponovno otkriti ljepotu Crkve, Božjeg naroda, a to je govor Drugog vatikanskog koncila.