Nadbiskup Hranić za Dnevnik Nove TV: Ima onih koji se ponašaju ‘papskije od Pape’, oni još uvijek propitkuju i u pitanje dovode moralnu prihvatljivost cjepiva. Nažalost, neki nose slike BDM, javno na trgovima mole krunicu i tako dalje i to ide sve dotle da možemo govoriti i o zloporabi kršćanskih simbola. Moram priznati da ne mogu razumijeti takvo ponašanje.
Napetosti u istočnoj Europi pogađaju i ostale zemlje, ne samo Poljsku i Bjelorusiju. Iz Sarajeva koordinator talijanskog Caritasa u toj zemlji javlja: Utopija je misliti da te države mogu zaustaviti protok ljudi u Europu, iako EU pokušava graditi zidove.
U Hrvatskoj je oko 2000 beskućnika, pola od toga ih je u Zagrebu, a u riziku od beskućništva je oko 10.000 osoba koje su u velikom siromaštvu.
Isusovačka služba za izbjeglice (JRS) objavljuje razgovor s Titi Khati, o nepodnošljivom položaju nepostojanja. Krajem lipnja, Iranku s dvoje djece sakrili su mještani u Karlovačkoj županiji, koji su pozvali novinarke Telegrama i RTL Potrage, kako bi im tako pružili sigurnost da će ovaj, kako kažu 23. put, uspjeti zatražiti međunarodnu zaštitu. Uspjeli su i sada se nalaze u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite. Ova hrabra Iranka se zove Titi. Došla je u JRS Centar za integraciju izbjeglica SOL u Zagrebu, sa željom da ispriča svoju priču. Da ju priča, poput kakve nesretne Šeherezade, sve dok ne dokaže svoju istinu i pronađe svoj mir. I tako spasi barem jedno dijete. Bilo gdje na svijetu.
Hrvatska je ispunila sve uvjete za pristupanje Schengenu, navodi se u rezoluciji Europskog parlamenta usvojenoj u četvrtak, 8. srpnja, ali se Hrvatsku poziva da adresira nedostatke u pogledu osposobljavanja osoblja na granici i osobito da “inzistira na temeljitoj procjeni poštovanja temeljnih prava”. Drugim riječima, Hrvatska je upozorena zbog opetovanih izviješća o nehumanim postupanja s migrantima.
“Možete li zamisliti da mi liječnik propisuje lijekove samo da mogu zaspati noću?! U zadnjoj ‘igri’ moja sestra je bila toliko umorna da se, kad nas je policajac ulovio, bacila oko njegove noge i preklinjala da nas ne deportiraju. Ali jesu”, kaže Raybod Kathi, a na pitanje jesu li ikada dobili priliku tražiti azil, odgovara: “Da, mi bismo govorili: ‘Hoćemo azil.’ Neki od njih bi rekli: ‘U redu’, a onda bi pozvali policijski kombi i odvezli nas negdje u Bosnu gdje ne znate gdje ste.” Vidno traumatizirani, svo troje prepričavaju što znači živjeti po šumama i hodati danima u potrazi za naseljenim mjestom.
U intervjuu za Vatican News govori povjesničar prof. dr. sc. Marko Medved.
Povodom Svjetskog dana izbjeglica razgovarali smo s p. Stankom Pericom, SJ, ravnateljem Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u Jugoistočnoj Europi, službe čiji djelatnici i volonteri tim osobama nastoje ublažiti bol, pružiti ruku, pomoći, dočekati ih kao braću i sestre.
Oni žive u paralelnom svijetu i igraju igru. Nagrada: obećana zemlja u Europskoj uniji. Cijena je visoka: neki gube zdravlje, mladost, obiteljsku ušteđevinu, neki čak i život. Mnoge tuku u Hrvatskoj i oduzimaju im mobitele, ruksake, obuću, odjeću, hranu… te ih protuzakonito vraćaju u Bosnu. Tako je i u Sloveniji. Krše se međunarodni zakoni o pravu na traženje azila.
Najviše se boje izgubiti nadu. Što još postoji za migranta daleko od kuće ako izgubi nadu? VIDEO
P. Stanko Perica, ravnatelj Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) za jugoistočnu Europu, iz Bihaća: “Kampovi su prenatrpani, ali bosanska vlada ne gradi druge. Štoviše, lokalno stanovništvo traži zatvaranje i onih postojećih”. Jedina alternativa toj “nehumanoj” migraciji, kaže za news portal Svete Stolice, “su humanitarni koridori”.