Svi ćemo se složiti s činjenicom kako je naš svijet postao globalno selo. Brzi protok informacija, općeljudska povezanost i univerzalna solidarnost, društvene mreže, putovanja i otvorene granice čine svakog čovjeka »stanovnikom svijeta«. Čini se da su granice prošlost i postajemo svjesni pripadnosti obitelji čovječanstva. Čini se kako se lako uljuljati u uvjerenju da smo pobijedili granice.
Piše jedan naš teolog – u sadašnjem vremenu vlasti medija i društvenih komunikacija najbolji epitet koji bismo mogli dati Bogu bio bi: dosadan Bog. Sve je podobno da bude temom medijskog senzacionalizma, čak i u religioznom životu; život Crkve, povijesno i okultno. No, kad je u pitanju Bog sam, onda je intenzitet doživljavanja puno manji; čovjek iz crkve izlazi kao da se ništa važno nije dogodilo. Bog kao da nije zanimljiv, a čini se da mi, njegovo pozemljarsko osoblje, nemamo baš privlačnih ideja i postupaka kojima bi ljude držalo budnima za Boga. (S. Kušar)