Je li starozavjetni Bog zao?
Susrećući se sa Starim zavjetom nerijetki ostaju zapanjeni količinom nasilja koje se u njemu spominje.
Susrećući se sa Starim zavjetom nerijetki ostaju zapanjeni količinom nasilja koje se u njemu spominje.
Potraga za povijesnim Isusom kroz protekla je dva stoljeća prošla kroz mnoge stranputice.
Iz kojeg razloga se čini kako Pavao u svojim poslanicama propovijeda drugačijeg Krista od onoga kakvog nam ga opisuju evanđelja?
Sintagma po kojoj Karla Marxa u pitanju religije najviše pamtimo jest da je ona “opijum naroda”. Religija, po njemu, odvraća od ovog svijeta i njegova mijenjanja, te upućuje na onostranost i tješi. Ona zato djeluje kao umirujuće i omamljujuće sredstvo, koje stvara iluzornu sreću umjesto zbiljske.
Čovjek je pozvan vjerovati da stvarnost u kojoj živi nije besmislena i kaotična, već da postoji temelj, cilj i smisao našeg postojanja.
Križ je onaj bitni element koji kršćanstvo izdvaja od svih ranijih i kasnijih religija. Iako su se i pretkršćanske religije redovito temeljile na prinošenju žrtvi bogovima kako bi se ljudima osigurala bolja budućnost, kršćanstvo preokreće takav odnos, tako da se ovdje sam Bog žrtvuje za čovjeka.
Katoličko Vjerovanje počinje riječima “Vjerujem u jednoga Boga”. Tog Boga je objavio Isus Krist. Otac rađa Sina, Sin biva rođen od Oca, a Duh Sveti izlazi od Oca i Sina.
U Katoličkoj crkvi se danas ovom pitanju dominantno pristupa s dva stajališta, koja pojednostavljeno i uvjetovano možemo nazvati tradicionalnim i progresivnim.
Isus uči kako valja činiti dobro, ali i uvijek napominje kako nas za naša djela čeka plaća na nebu. Nije li time ta dobrota postala bezvrijedna, proračunata?
Život se ne dijeli između stvari koje se mogu dokazati izvan svake sumnje i slijepe vjere.