Sveti i balzamirani. Bibličar Alberto Maggi o kraju života

Alberto Maggi: “Glava na jednoj, srce na drugoj strani, a prsti odrezani i raštrkani na što više mjesta kako bi ih vjernici štovali. […] Antropolozi ili psiholozi bi zasigurno mogli objasniti podrijetlo i razloge tih pobožnih izopačenosti koje nemaju nikakve veze s Isusom i njegovom porukom. Ove prakse balzamiranja i mumificiranja leševa svetih i blaženika nesumnjivo su u suprotnosti s onim što kršćanska vjera uči glede života, smrti i uskrsnuća”.

Ivo Andrić: U vodenici

“Oprosti mi, lijepi moj Isuse, ali ovako dalje ne može. U ovoj vodenici nema mjesta za nas obojicu; jedan od nas dvojice mora napolje.”

François Varillon: Toplina i odmjerenost vjerovanja Crkve 

F. Varillon: “Vjerovanje” je izuzetno odmjereno. I mi bismo također trebali biti vrlo odmjereni kada govorimo o Mariji. Pretjerivanje i neodmjerenost riječi u konačnici uvijek vode do umanjivanja onoga što želimo veličati. Toplina i odmjerenost: u tome je sva dubina života Crkve. Odmjerenost ne isključuje toplinu.

Ekumenski martirologij

Sveti Ivan Pavao II: «Svjedočanstvo dano za Krista do prolijevanja krvi postalo je zajednička baština katolika, pravoslavaca, anglikanaca i protestanata… Ekumenizam svetaca, mučenika možda je najuvjerljiviji». Što više budemo poštivali žrtve drugih i mučenike druge Crkve i vjerske zajednice, bit ćemo vjerodostojniji vjernici i autentičnije ćemo moći tražiti respekt za svoje žrtve.

François Varillon: Čistilište u nama započinje već ovdje na zemlji

F. Varillon: “Podsjećam da je drevni običaj molitve za pokojne stvorio nauk o čistilištu, a ne obratno. Ne molimo za mrtve zato što postoji čistilište, nego Crkva kaže da čistište postoji zato što oduvijek postoji običaj da se moli za mrtve. Za Crkvu je život uvijek na prvom mjestu, život prethodi doktrini, a ne obratno”.

François Varillon: Eventualnost pakla

F. Varillon: “Nelagoda, da ne kažem muka kršćana pred onim što katekizam označava riječju pakao tako je velika da se o tome praktično prestalo govoriti, osim u izuzetno rijetkim prilikama. Možda je šutnja bolja od objašnjenja koja bi nastavljala stare, žilave nesporazume. Bolje da šutimo ako nismo sposobni protumačiti da čista i jednostavna negacija pakla na koncu vodi, ako ne do negacije Boga i čovjeka, onda svakako do unakazivanja Boga, čovjeka i ljubavi”.