„Ne možemo se fokusirati samo na teme kao što su pobačaj, istospolni brakovi i kontracepcija. To jednostavno nije moguće. Nisam često govorio o tome i zbog toga sam znao dobiti kritike. Ali kada već govorimo o tome, važno je gledati širu sliku. Stav Crkve o tim pitanjima je jasan, a ja sam sin Crkve – nema potrebe stalno o tome govoriti ” (papa Franjo u knjizi Antonio Spadara, „Moja vrata su uvijek otvorena“).
Anselm Grün proturječi optužbama koje mu se ponekad stavljaju na teret da prakticira neku vrstu „umiljate teologije”.
„Vjera koja nas ne stavlja u krizu je vjera u krizi. Kao što je vjera koja ne čini da rastemo vjera koja mora rasti“
Koncilskim reformama, tekst u kojemu je bilo doslovnog shvaćanja biblijskih događaja je dokinut, no božićni je navještaj obnovljen 1980. kada je tekst prilagođen i više usklađen s novijim znanstvenim spoznajama.
Dio Očenaša „budi volja tvoja“ pretvoren je u suvremenu rečenicu „budi volja moja“, tvrdi psiholog.
Papa Franjo: Metoda obrane vjere više ne funkcionira, to je anakrona metoda. Imati vjeru, imati milost vjerovati u Isusa Krista znači biti na putu. I da onaj drugi shvati da si na putu, da nemaš sve odgovore na sva pitanja. Postojalo je vrijeme kada je teologija obrane bila moderna i postojale su knjige s pitanjima za obranu.
Profesor Tomáš Halík za Vatican News: “Za moju teologiju vrlo je važan Isusov krik na križu: Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? To je pitanje i to je molitva. Ne samo očajnički krik. Možda bi mnoge naše molitve trebale biti u obliku pitanja, a mnoga naša pitanja u obliku molitava?”
Prema mišljenju biskupa Bertrama Meiera iz Augsburga, vjera i sumnja se međusobno ne isključuju. “Sumnje su duhovne boli rasta kako bi se vjera ojačala”, kaže – i poziva na transparentnije postupanje s tim.
Vjerovanje kako je svijet nastao sukladno biblijskom opisu stvaranja i danas je snažno prisutno kod mnogih kršćana, a posebno se ističe i propagira unutar nekih protestantskih zajednica.
Vjera u Boga, koja se u nezrelom obliku razvila u djetinjstvu, u slabije obrazovanih ljudi nerijetko ostaje na toj razini i u odrasloj dobi, te se tada ponekad zna sljubiti s nacionalizmom, šovinizmom, ksenofobijom i sl.