Albert Veliki

Albert (oko 1200.-1280.) živio je u razdoblju velikih preokreta na europskom kontinentu: gradovi su se širili, tehnologija razvijala i osnivana su prva sveučilišta.

Kakav je odnos religije i znanosti?

Pojedinci smatraju kako je religija apsolutna suprotnost znanosti. Misle da je znanost utemeljena na razumu, a religija na osjećajima, dogmama i slijepom vjerovanju. Stoga smatraju da religiozan čovjek nikada ne može biti znanstvenik, da se znanstvenik mora protiviti religiji i težiti oslobođenju čovječanstva od nje.

Evolucija i kršćanski fundamentalizam

Vjerovanje kako je svijet nastao sukladno biblijskom opisu stvaranja i danas je snažno prisutno kod mnogih kršćana, a posebno se ističe i propagira unutar nekih protestantskih zajednica.

Bog i evolucija

Teorija evolucije ne osporava kršćansko učenje o stvaranju svijeta. Kršćani stoga ne moraju evoluciju negirati niti izmišljati nekakve teorije kreacionizma ili inteligentnog dizajna. S druge pak strane, neupućene osobe često smatraju kako je biblijska pripovijest o Adamu i Evi službeno kršćansko učenje u pogledu stvaranja.

Što poručuju Adam i Eva?

Priča o Adamu i Evi uopće nam ne želi poručiti kako je nastao čovjek, nego odgovoriti na jedno mnogo dublje pitanje: Što je zapravo čovjek?

Jesu li kršćani većinom neinteligentni?

Vjera u Boga, koja se u nezrelom obliku razvila u djetinjstvu, u slabije obrazovanih ljudi nerijetko ostaje na toj razini i u odrasloj dobi, te se tada ponekad zna sljubiti s nacionalizmom, šovinizmom, ksenofobijom i sl.

Što je bilo prije Boga?

Može li se odgovoriti na pitanja o tome što je bilo prije Boga i što je Bog radio prije nego što je stvorio svijet? Ne upućuju li upravo ta pitanja na zaključak o apsurdnosti ideje o postojanju Boga?

Albert Einstein i religija

Albert Einstein je često spominjao činjenicu postojanja Boga, no izrazio je svoje protivljenje ne samo spram primitivne “religije straha”, već i spram svake “moralne religije”, kakva se nalazi u Starom i Novom zavjetu. Zalagao se za “kozmičku religioznost”, kojoj “ne odgovara nikakav antropomorfni pojam Boga” (Religija i znanost, 1930.). Nagovještaje takve religioznosti nalazi u ponekim Davidovim Psalmima, te, pozivajući se na Schopenhauera, u budizmu.