Devet mjeseci nakon odluke u Lingenu, ove nedjelje Katolička crkva u Njemačkoj počinje svoj “Sinodalni put”. U intervjuu za Katholisch.de erfurtska teologinja Julia Knop (*1977), koja je i sama uključena u “Sinodalni put”, govorila je o prilikama i rizicima na tom putu, te značaju procesa reformi za univerzalnu Crkvu. Istaknula je da “vjernici s pravom očekuju održive reforme”.
Na početku razgovora sa Steffenom Zimmermannom, naglasila je da je “Sinodalni put” široko prihvaćen, međutim, da ona uz to osjeća i “puno skepse, uglavnom zbog toga što je u prošlosti svaka nada za reforme uvijek donosila razočaranje. Mnogi se vjernici, stoga, pitaju zašto bi ovaj put trebalo biti drugačije”. No ovaj put bi trebalo biti drugačije jer je “zaostajanje u reformama ogromno, a skandalima sa zlostavljanjem Crkva je izgubila ogroman kredibilitet”. Zato se “nešto mora dogoditi. Inače, Crkva kao institucija, u samo nekoliko godina, riskira da nestane u beznačajnosti” – kazala je Knop, profesorica dogmatske teologije.
Glede osoblja koje sudjeluje u procesu, istaknula je da je sastav “i dalje snažno klerikalan”, jer “uz 69 biskupa i gotovo 40 drugih svećenika, gotovo polovicu zastupničkih mjesta zauzimaju svećenici. Zbog toga je zastupljenost žena izuzetno sramotna”. No, za ne sudjelovanje članova Foruma njemačkih katolika (Forum Deutscher Katholiken), smatra da su oni sami za to krivi, jer se nisu uključili preko Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK).
“Na kraju će biti presudno kako će biskupi postupiti s odlukama Sinodalnog puta”, a ako biskupi “iscrpe ugrađene sigurnosne mehanizme iz Statuta, razočaranja će se teško izbjeći”. Teologinja smatra da je pogrešno “to što odluke nisu obvezujuće za biskupe”, jer “bi bilo vjerodostojnije da su se biskupi u Statutu obvezali provoditi odluke”. Na pitanje kako ona gleda na to da glasovi biskupa vrijede više od glasova drugih delegata, rekla je kako je to “doista ozbiljna neravnoteža”, jer po tome “samo 24 biskupa imaju jednako glasova kao oko 200 delegata. To iz demokratske perspektive nikako nije prihvatljivo” – rekla je.
Knop nije pesimistična da će Vatikan na koncu poštivati odluke Sinodalnog puta. “Zadnji put smo to vidjeli na Sinodi o Amazoniji. Nešto se može pokrenuti čak i u slučaju tema koje su nekad bile isklesane u kamenu”. Uvjerena je da će “Sinodalni put” pokrenuti dinamiku i izvan Njemačke, pogotovo jer su teme ovog puta doista virulentne širom svijeta. “Nećemo razgovarati dvije godine a da na kraju ne predstavimo konkretne rezultate. I Vatikan će se morati nositi s tim”. Donekle je – kaže – “normalno da tijekom procesa budu poslana pisma iz Rima, ali mi zbog toga ne možemo isključiti sporna pitanja”.
Ona uz to smatra da njemačka Crkva “ima odgovornost za univerzalnu Crkvu”, jer imaju “teologiju na najvišoj znanstvenoj razini”, “ekumenski su iskusni” i “demokratski uvježbani”. S obzirom na njihove mogućnosti, smatra da Crkva u Njemačkoj ima “odgovornost razmišljati unaprijed i otvarati određena pitanja”. Ističe da susjedne europske zemlje, pogotovo iz istočne Europe, s pozornošću promatraju Sinodalni put njemačke Crkve. Istaknula je kako je dobila brojne poruke podrške iz istočne Europe, gdje su ovakve rasprave, nažalost, još uvijek teško ostvarive.
Profesorica Knop na kraju razgovora je kazala da se nada kako ćemo, tijekom sinodalnog puta, “naučiti rješavati neslaganja u Crkvi i razvijati oblike zajedničke odgovornosti”. Osim toga izrazila je nadu da će porasti povezanost i solidarnost biskupa s vjernicima laicima, da će sensus fidelium konačno dobiti svoj strukturalni značaj kako bi njihove većinske odluke kao legitimni oblik sinodalnog odlučivanja dobile na težini u Katoličkoj crkvi (kna; fratellanza.net).