Koliko god njihovo životno okruženje bilo malo i skučeno, privlačnost ovakvih svetih osoba i danas je velika. Thérèse Martin iz Lisieuxa (1873.-1897.) rođena je kao najmlađe od devetero djece duboko religioznog para Zelie i Louisa Martin.
Kao tinejdžerica htjela je postati redovnica, ali je nekoliko puta odbijena zbog svojih godina. Godine 1888. dobila je posebnu dozvolu, slijedila je svoje dvije sestre u karmel u Lisieuxu i uzela ime Terezija od Djeteta Isusa.
Imala je težak početak u strogoj povučenosti: ostale su se sestre karmelićanke osjećale pregaženima od strane sestara Martin i optuživale su mladu Tereziju za oholost.
Usred vremena koje je bilo obilježeno religioznim djelovanjem, razvila je svoj “mali put ljubavi”: pokazivanje ljubavi posebno u malim svakodnevnim stvarima i s povjerenjem se prepuštajući da je blagoslovi neizmjerno Božje milosrđe. U isto vrijeme, Terezija je godinama patila od sve veće duhovne praznine. Budući da nije htjela zabrinjavati svoje susestre, jedva se usudila govoriti o svom gubitku vjere i nade. Na kraju je Terezija imala samo ljubav.
Sa samo 24 godine podlegla je tuberkulozi i umrla uz riječi: “Bože moj, volim te!” Terezijina autobiografija “Povijest jedne duše”, napisana po nalogu njezine priorice, najčitanija je duhovna knjiga na francuskom nakon Biblije. Godine 1925. papa Pio XI. proglasio ju je svetom. Thérèse Martin ili Thérèse de Lisieux kod nas je poznata pod imenom Sveta Mala Terezija. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je crkvenom naučiteljicom 1997. godine (katholisch.de; fratellanza.net).