Kad su ga njegovi vlastiti rođaci oteli, nisu mogli ni zamisliti da će Toma (1225.-1274.) jednog dana ostati zapisan u povijesti kao najveći učenjak europskog srednjeg vijeka.
Sa stajališta bračnog para Aquino, njihov je sin zapravo trebao osramotiti obitelj. Njegovi su roditelji poslali Tomu u benediktinski samostan Montecassino kad je imao pet godina, gdje je Tomu trebalo pripremiti za briljantnu crkvenu karijeru.
Tijekom studija u Napulju upoznaje novoutemeljene dominikance i ulazi u prosjački red protiv volje svojih roditelja. Obitelj je otela Tomu i držala ga zatočenog više od godinu dana. Ali Toma je ostao tvrdoglav i konačno mu je dopušteno da se vrati dominikancima.
Nadovezujući se na spise svog učitelja Alberta Velikog, Toma je pružio sintezu između kršćanske teologije i Aristotelove filozofije, koja je potom ponovno otkrivena u Europi. Uz ogroman broj teoloških rasprava, Toma je napisao i danas poznate liturgijske tekstove poput „Tantum ergo“.
Nakon poučavanja u Parizu, Napulju i Rimu, umro je 7. ožujka 1274. na putu za Drugi koncil u Lyonu. Dana 28. siječnja 1369. njegovi su posmrtni ostaci doneseni u Toulouse (katholisch.de; fratellanza.net).