U Velikoj dvorani Ordinarijata Riječke nadbiskupije u srijedu, 16. srpnja održana je tribina Mediteranskih teoloških susreta u organizaciji Riječke nadbiskupije, pod nazivom „Od dogme do dijaloga: teologija pred suvremenim izazovima“.
Eva Marković
Na tribini je sudjelovao niz istaknutih teologa i profesora: Lejla Demiri, profesorica islamske dogmatike i izvršna direktorica Centra za islamsku teologiju Sveučilišta u Tubingenu; Johanna Gustafsson Lundberg, profesorica etike na Centru za teologiju i religijske studije Sveučilišta u Lundu; Marko Medved, teolog i crkveni povjesničar, profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci; Sergio Massironi, profesor teologije na Katoličkom sveučilištu Presvetog Srca (Università Cattolica del Sacro Cuore) u Italiji i Vladan Perišić, umirovljeni profesor filozofije i patrologije na Pravoslavnom bogoslovnom fakultetu sveučilišta u Beogradu.
Tribina je održana na engleskom jeziku s osiguranim prijevodom na hrvatski jezik. Moderator tribine bio je Stanko Perica, DI, koji je u uvodnim riječima naglasio da su tema ovogodišnjih Mediteranskih teoloških susreta (MTS) izazovi teologije danas, kada obilježavamo 1700 godina od zaključaka donesenih na Nicejskom saboru te 60 godina od održavanja II. Vatikanskog koncila.
Početno pitanje upućeno je profesorici islamske dogmatike, Lejli Demiri o tome koji su izazovi teologije danas? U svom odgovoru, profesorica Demiri je navela da su najaktualnija „tri izazova: klimatske promjene, umjetna inteligencija (AI) i različite vjerske tradicije. Klimatske promjene aktualna su tema i kršćanstva i islama. Regulacija korištenja umjetne inteligencije također. Što se susreta s drugim tiče, važna je međusobna teološka gostoljubivost, teologija ‘s drugim, i u prisutnosti drugoga’ te nastojanje oko međureligijskog dijaloga.“
Na drugo pitanje, o ulozi teologije današnjem sekularnom društvu, odgovorila je Johanna Gustafsson Lundberg, profesorica etike: „Švedska se kao primjer sekularnog društva suočava s važnim pitanjima poput onoga jesmo li kršćani ili smo religiozni? Jesmo li samo ‘duhovno zainteresirani’, u čemu se u duhovnosti naglašavaju iskustva koja nadilaze čovjeka, poput iskustva prirode. Naglašava se potreba za pripadnošću i zajedništvom. Što se Luteranske Crkve u Švedskoj tiče, i dalje se navodi da joj brojčano pripada oko 5,5 milijuna stanovnika, ali te brojke ne znače mnogo jer ne svjedoče o vjerskog praksi. Teologija u današnjem društvu, da bi bila učinkovita, mora uzeti u obzir globalnu mobilnost, povećanu religioznu pismenost i vlastitu odgovornost.“
Profesor Vladan Perišić dao je odgovor na sljedeće pitanje o povezanosti vjere s etničkim identitetom te kako ne pasti u zamku poistovjećivanja vjere i nacije. „Nacionalizam je neutemeljeno veličanje vlastite nacije. ‘Političke elite’ dodjeljuju Crkvi ulogu čuvara nacionalnog jedinstva, što je ona kroz povijest rado prigrlila. Zato je i dolazilo do sablazni. No, kršćanski identitet ne dolazi od nacije, već od Isusa Krista. Krštenjem identitet nacije ne nestaje, no gubi na svakom značaju, a rađa se onaj jedino bitan – identitet zasnovan na Bogočovjeku. Često sebe zavaravamo da možemo oba smatrati za jednako bitna. No, to nije točno. Jedan je uvijek onaj pravi, a na svakom je da izabere koji je to.“
Uslijedilo je pitanje upućeno profesoru Marku Medvedu o 1100 godina Hrvatskog kraljevstva. Odgovorio je kako su sabori 925. i 928. bili važni jer su njihovi zaključci imali višestoljetne posljedice na integraciju dalmatinske obale i hrvatskog zaleđa. No bez obzira na to, izrazio je prosudbu da je Crkva u Hrvatskoj previše zagledana u prošlost, možda zbog straha od sadašnjosti i budućnosti. Izrazio je svoj dojam da su te obljetnice, na raznim razinama poput znanstvene i liturgijske, bile proslavljene na način da je dominiralo sakraliziranje nacije. Zbog toga je naglasio potrebu da se još jednom ponovi da se kod nas često događa miješanje nacionalnog i vjerskog identiteta. Nacionalni identitet se stječe rođenjem, a crkveni krštenjem.
Citirao je teologa Tomislava Janka Šagi-Bunića koji je napisao da je kršćanstvo transcendira sve narode, sabire svoje članstvo iz svih naroda, stvara zajedništvo druge vrste nego što je nacionalno zajedništvo. No kakav bi onda trebao biti pristup Crkve prema povijesti? Povijest je za teologiju pomoćno sredstvo kako bi ona uistinu bila znanost spasenja, scientia salutis, svakoj generaciji ljudi u njihovu konkretnom vremenu. Da bi to bilo moguće treba čitati znakove vremena, kao što Crkvu potiče Gaudium et spes koji traži da ona ispituje znakove vremena i tumači ih u svjetlu evanđelja. Naime, Bog nam progovara kroz objavu, ali nam govori i kroz povijest.
Uslijedilo je pitanje upućeno Sergiu Massironiju, koje dotaklo je temu prisutnu u naslovu ovogodišnjih Mediteranskih teoloških susreta, a to je odnos dogme i dijaloga. Prof. Massironi je rekao kako „je dijalog moguć bez dogme, ali je dogma produkt dijaloga. Objava je dijaloška, kao i Isusovo djelovanje.“ Istaknuo je zanimljiv detalj kako se prilikom Isusove kušnje u pustinji, Sotona prikazuje kao najveći dogmatičar. No Isus ne želi konačne definicije prije svoje smrti na križu. On je dirnut ljudima, njihovom patnjom. Dogma je prijenos objave, ali za njezino prenošenje važno je prijateljstvo i komunitarno zajedništvo kakvo je prisutno u Presvetom Trojstvu.“
U drugom dijelu pitanja bilo je riječi o problemima s kojima se teologija danas susreće. „Uloga religije u suvremenom društvu je, među ostalima, biti podrška u suvremenom načinu života, u vremenu kada mnogi žive sami i usamljeni su“, istaknula je prof. Demiri. Bilo je riječi i o problemu migracija na koji je „odgovor integracija, adekvatan sustav socijalne skrbi, stav dobrodošlice prema migrantima kao početak poboljšanja interakcije s njima“, rekla je prof. Gustafsson Lundberg.
Što se tiče sinodalne metode i naše otvorenosti prema drugima, prof. Massironi je napomenuo da, primjerice „ekološka osviještenost nije nova tema za Crkvu, jer se zasniva na vjeri u Boga Stvoritelja. Ako nas nije briga za stvoreni svijet, mi ispovijedamo nešto drugo, ali ne stav koji je u osnovi dogme. Socijalna pravda također je tema koja zahtijeva snažan dijalog unutar Crkve. Ako dijaloga nema imamo pojavu hereza koje smo imali nekad, poput gnosticizma i pelagijanizma“.
Prof. Perišić je poručio teolozima da ostanu neutralni kad su posrijedi međustranački sukobi. „Međutim“, istaknuo je, „ne smijemo ostati neutralni kada su u pitanju osnovne ljudske slobode i vrijednosti. Ako se u društvu uništava pravda, neće je biti ni za kršćane. Uništeni obrazovni sustav znači izostanak pismenosti i porast fanatizma. Protiv korumpirane su se vlasti u Srbiji podigli studenti već osam mjeseci, a slobodnomisleći teolozi su prosvjed podržali i time pokazali da je teolog u službi istine i pravde. To je slučaj samo onda kada je njemu istina svetinja.“
Prof. Medved je za kraj izrazio ohrabrenje svim teolozima rekavši da vjera treba teologiju jer vjera bez teologije postaje primitivna i opasna, kako za pojedinca tako i za zajednicu. Izrazio je žaljenje zbog gašenja Teologije u Rijeci, izražavajući nezadovoljstvo što se to dogodilo ustanovi koja je otvorena 1947. i koja je bila jedan od prvih fakulteta u Rijeci, gradu u kojem isusovci ranije od Zagreba dobivaju dozvolu za podjeljivanjem akademskih diploma.
U kontekstu obilježavanja 100 godina od biskupije u Rijeci, podsjetio je da se u Riječkoj nadbiskupiji na polju historiografije i kulture sjećanja učinilo iskorak u odnosu na druge jer je pokazana veća spremnost uključiti druge u vlastiti identitet. Parafrazirajući papu Franju koji je govorio da se s margina ispravnije vidi stvarnost, rekao je i da se iz riječke pozicije s povijesnim iskustvom života na granici i u višenacionalnoj sredini, današnjem svijetu može ukazati na pogubnost nacionalizama i dizanja zidova. Naime, nacionalizmi su uzrokovali dva svjetska rata, podsjetio je. Naglasio je zadovoljstvo što mjesni biskup Mate Uzinić radi na takvoj crkvenosti koja se temelji na uvjerenju da se danas suvremenom čovjeku evanđelje može naviještati jedino prošavši kroz koncilska i sinodalna vrata.
Nakon završetka izlaganja uvaženih profesora uslijedila je rasprava sudionika i nastavio se dijalog o tim relevantnim teološkim temama (ika; fratellanza.net).