Nadbiskup Carlo Maria Viganò već nekoliko godina izaziva bure svojim sve ekstremnijim stavovima. Sada je očito poduzeo još jedan radikalan korak – i „ponovno“ se zaredio za biskupa.
Nadbiskup Carlo Maria Viganò (82), bivši nuncij u SAD-u i godinama radikalno konzervativni kritičar pape Franje, pridružio se sedevakantistima. Nekoliko tradicionalističkih blogova izvještava da ga je 2023. godine „sub conditione“ ponovno zaredio za biskupa engleski kontroverzni „biskup“ Richard Williamson (83), koji je izopćen čak i iz Pijevog bratstva (FSSPX) koje ne pripada Katoličkoj crkvi.
Biskupsko ređenje „sub conditione“ pretpostavlja da bi prethodno biskupsko ređenje (Viganò je zaređen za biskupa 1992.) moglo biti nevaljano. Apostolski nuncij emeritus u Washingtonu odlučio se stoga definitivno distancirati od Katoličke crkve, otvoreno sumnjajući u valjanost redova unutar nje. Ta ga je gesta očito dovela do izopćenja latae sententiae.
Williamson pripada radikalnom krilu tradicionalista koji papu Franju smatraju heretikom i nelegitimnim papom. Neki od njih smatraju da je Petrova stolica upražnjena od Drugoga vatikanskog koncila (1962.-1965.). Stoga se nazivaju sedevakantisti. Williamsona je 1988. godine zaredio nadbiskup Marcel Lefebvre, utemeljitelj Družbe svetog Pija X. (FSSPX), a iz ove kanonskim pravom nepriznate zajednice izbačen je 2012. godine.
Nejasno je kojoj ulozi Viganò teži unutar tradicionalističkog spektra. „Collegium tradicionalis“, koji je osnovao u Viterbu blizu Rima i koji je još uvijek u izgradnji, mogao bi prema talijanskim promatračima uskoro igrati ulogu sličnu onoj Lefebvreovog sjemeništa u Econeu, u Švicarskoj, 1970-ih. Viganò je prošle godine također osnovao tradicionalističku humanitarnu organizaciju „Exsurge Domine“ sa sjedištem u Rimu. Nosi naziv po papinskoj buli izopćenja Martina Luthera iz 1520. godine. Udruga ima za cilj pomoći u zbližavanju različitih tradicionalističkih skupina.
Od početka javnog skandala s Viganòom 2018. godine posve je jasno da kod Viganòa postoje akutni problemi u razumijevanju crkvenosti i istine. Odavno bi bilo pristojno da se oni urednici i novinari koji su zlorado prenosili njegove klevete protiv pape Franje konačno ispričaju samom Papi i javnosti. No postoji rizik da su se i oni, poput samog Viganòa, još više radikalizirali (kna; catt.ch; fratellanza.net).