Foto: © KNA/Paul Haring/CNS photo (arhivska)
Dugogodišnji predsjednik Papinske akademije za život, nadbiskup Vincenzo Paglia, povlači se s dužnosti. U razgovoru za katholisch.de govori o papama Franji i Leonu XIV., današnjim izazovima i zašto teologija bez dijaloga nema budućnosti.
Razgovor vodio: Mario Trifunović
Jedna od najistaknutijih glasova Crkve kada je riječ o etičkim pitanjima, nadbiskup Vincenzo Paglia, bio je 2016. godine imenovan predsjednikom Papinske akademije za život. Tijekom svog mandata, koji je trajao do 2025., često je iznosio stavove o osjetljivim temama poput pobačaja i eutanazije. Više je puta upozoravao na opasnost da se samo jedan aspekt zaštite života izdvaja i instrumentalizira za određene ciljeve. Pod njegovim vodstvom Akademija je postala tematski i personalno pluralnija. Sada, u dobi od 80 godina, Paglia se povukao zbog dobi. U intervjuu za katholisch.de osvrće se na svoje razdoblje na čelu Akademije i na pontifikat pape Franje – te objašnjava zašto vjeruje da će papa Leon XIV. nastaviti njegovim putem.
Nadbiskupe Paglia, bili ste blizak suradnik pape Franje. Kako danas ocjenjujete njegov pontifikat – i vjerujete li da će papa Leon nastaviti njegovu viziju?
Gubitak pape Franje duboko me potresao – ne samo zbog profesionalne suradnje, nego i zbog osobnog odnosa koji mi je velikodušno podario. Znao sam da mu se mogu obratiti sa svakim pitanjem. U svim fazama mog djelovanja kao predsjednika Papinske akademije za život te kao velikog kancelara Papinskog teološkog instituta Ivan Pavao II., uvijek sam osjećao njegovu potporu. Uvjeren sam da će papa Leon XIV. nastaviti Franjinu viziju. Postoji veliki kontinuitet između tih pontifikata. Crkva se uvijek suočava s jednim temeljnim izazovom: kako naviještati evanđelje tako da odgovara vremenu u kojem živimo. Već samim izborom imena papa Leon XIV. jasno pokazuje da se smješta u kontinuitet socijalnog nauka Crkve.
Do nedavno ste vodili Papinsku akademiju za život. Pod vašim vodstvom proširen je raspon tema, a uključene su i glasove s liberalnijim stavovima u bioetičkim pitanjima. Kakav je vaš osobni osvrt?
Vrlo pozitivan. Današnji izazovi vezani uz život su globalni – ne tiču se više samo početka ili kraja života. Pred nama su ratovi, pandemije, nejednakosti u sustavima socijalne zaštite, a glad još uvijek nije pobijeđena. To su iznimni i zastrašujući izazovi koji zahtijevaju da se obratimo suvremenim ženama i muškarcima te ponudimo odgovore na temeljno pitanje o smislu života. Nužno je razgovarati sa svima – posebno treba poticati dijalog između prirodnih i humanističkih znanosti. Potreban nam je novi humanizam za pravednije i mirnije društvo. Možda smo mogli još jasnije pokazati da širenje tematskih područja, koje je izričito želio papa Franjo, nije značilo napuštanje izvorne misije Akademije kako ju je postavio Ivan Pavao II.
U javnosti se „zaštita života“ često poistovjećuje s temom pobačaja. Vi ste se, međutim, zalagali za šire i cjelovitije razumijevanje tog pojma. Kako se vaše viđenje toga razvijalo kroz godine?
Danas nam se nudi pogled globalne bioetike. Više nije vrijeme za kazuističku moralku koja propisuje konkretna ponašanja. Vrijeme je za razmišljanje o globalnim izazovima: imamo samo jedan planet na kojem možemo živjeti i moramo ga očuvati da bismo ga mogli predati budućim generacijama. Imamo samo jedan život na ovome svijetu i moramo omogućiti svakome da ga živi što bolje i da se razvija u kontekstu pravednosti i ljudskog dostojanstva. Ponovit ću: riječ je o globalnoj bioetici u duhu Laudato si’ i Fratelli tutti. To su dva dokumenta koja nude putokaz za cijelo čovječanstvo – ne samo za nas katolike.
Bioetika se danas suočava s novim izazovima – primjerice, zbog razvoja umjetne inteligencije. Što je, po vašem mišljenju, trenutačno najvažniji zadatak Crkve na tom području?
Naglasiti da čovjek mora biti u središtu – ne stroj, ne profit nekolicine tvrtki na štetu razvoja koji poštuje čovjeka. Evo jednog primjera iz 2019. godine, nakon međunarodnog kongresa Papinske akademije za život o „roboetici“. Nakon tog kongresa kontaktirao me predsjednik Microsofta, Brad Smith. Otvoreno mi je rekao da se u njegovom svijetu – svijetu inženjera i IT stručnjaka koji su pod stalnim pritiskom inovacija – sve više suočavaju s etičkim pitanjima i posljedicama koje nastaju uvođenjem naprednih tehnologija na tržište, a koje se mogu koristiti za kontrolu i manipulaciju ljudima. Rekao mi je da želi ući u dijalog s Crkvom, s ljudskom mudrošću i s etičkim pogledom kakav nudi religija.
Jesu li iz toga proizašle konkretne inicijative?
Iz toga je nastala ideja „Rimskog poziva na etiku umjetne inteligencije“ (Rome Call for AI Ethics), koji je 2020. pokrenula Papinska akademija za život. Dokument su najprije potpisali Microsoft, IBM, Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) i talijanska vlada. To je jednostavan dokument s temeljnim načelima, koji želi poručiti: razvoj proizvoda iz područja umjetne inteligencije mora od samog početka – već u fazi dizajna – biti usmjeren na opće dobro, a ne na iskorištavanje. U proteklih pet godina taj su poziv potpisale stotine sveučilišta iz Latinske Amerike, brojne tvrtke poput Cisca, kao i predstavnici židovske i muslimanske zajednice te religija iz Azije. To je ono što Crkva može učiniti kako bi doprinijela istinskom ljudskom razvoju.
Koliko daleko bi dijalog s drugim znanstvenim disciplinama smio – ili trebao – ići?
Ne postoji „koliko daleko“. Mi moramo stupiti u dijalog. Papa Franjo nas na to stalno podsjeća – primjerice, kada se poziva na rad francuskog isusovca i antropologa Teilharda de Chardina. Ne postoji granica između znanosti i vjere. Postoji samo neprekidan dijalog.
Što iz toga proizlazi?
Potreban nam je novi humanizam, pokretačka snaga usmjerena prema budućnosti, koja poručuje: dosta je ratova i sukoba – da punini života za svakoga i sve. Potrebno je savezništvo svih disciplina. Ukratko: nova universitas scientiarum, iz koje je nekoć niknula renesansa. Za to se osobno želim zalagati.
Mnogi vjernici osjećaju da je moralni nauk Crkve dalek od stvarnog života ili previše rigidan. Što biste odgovorili onima koji traže više empatije i bliskosti sa stvarnošću?
U proteklim smo godinama radili na tome da premostimo udaljenosti. Konkretnije, mislim na knjigu La Gioia della Vita („Radost života“) koja je objavljena na talijanskom, francuskom i španjolskom jeziku, a uskoro će biti dostupna i na drugim jezicima. U toj knjizi skupina teologa oblikovala je globalnu viziju današnje teološke etike i pokazala kako se na etička pitanja može odgovarati bez unaprijed danih odgovora, u duhu trajnog traženja. Mislim i na knjigu Etica Teologica della Vita („Teološka etika života“), koja sažima rezultate jednog kongresa na kojem su znanstvenici i teolozi iz različitih perspektiva čitali, komentirali i raspravljali o knjizi La Gioia della Vita. Papa Franjo nam je rekao da se teologija ne može oblikovati polazeći od „ne“. Teolozi moraju raditi, razmišljati i biti u dijalogu – kako bi pridonijeli razvoju crkvenog učiteljstva.
Što u tom kontekstu očekujete od sljedeće generacije teologa i etičara?
Želim im da nastave svojim putem – svjesni da će biti kritika i nerazumijevanja. Nažalost, postoji jedan dio katoličkog svijeta koji se možda boji ići naprijed. No, u teologiji, a osobito u moralnoj teologiji, mora postojati stalno istraživanje. Evanđelje ostaje isto, ali vremena se mijenjaju – i mi u tim vremenima moramo tražiti odgovore na današnja pitanja. Primjerice: Što teologija kaže pred ratovima, sukobima, padom nataliteta, nepravdama i nejednakostima? Jesu li te pojave dio Božje volje – kako misle neki protestantski pravci? Ili su one posljedica naše ljudske kratkovidnosti i pohlepe? I što nam Evanđelje kaže o svemu tome?
Mislim na milosrdnog Samarijanca – i na to što trebamo činiti prema migrantima. Mislim na temu Posljednjeg suda, kako je opisana u Evanđelju po Mateju – i na mnoštvo siromaha, zatvorenika, isključenih i gladnih danas i u svim vremenima. Na tim se bojišnicama Crkva mora angažirati. No, ne smijemo zaboraviti središnju točku našega navještaja – posljednju rečenicu Vjerovanja: „Vjerujem u uskrsnuće mrtvih i život vječni.“ Bez te vjere nema kršćanskog pogleda na život (katholisch.de; fratellanza.net).