Rad rimskog utemeljitelja reda Vinka Pallottija (1795.-1850.) započeo je malim stvarima: kao svećenik skidao je kapu ljudima koje je susretao i tražio s njima razgovor. U doba katoličke obnove to se smatralo malom revolucijom.
Pallottijeva zajednica postala je duhovno središte Rima i veliki je broj ljudi hrlio karizmatičnom propovjedniku i ispovjedniku. Godine 1835. osnovao je „Družbu katoličkog apostolata“, u kojem su se muškarci i žene svih staleža trebali posvetiti navještaju vjere.
Papa Pio IX (1792.-1878.), međutim, odbijao je zajednički apostolat svećenika i laika te inzistirao na preimenovanju u „Družbu pobožnih misija“. Vinko Pallotti (Vincenzo Pallotti) sanjao je o globalnoj organizaciji, ali revolucionarni nemiri i ogorčenost u Vatikanu brzo su uzrokovali ponovno smanjenje njegove mlade zajednice.
Nakon što je poklonio svoj kaput prosjaku i prehladio se u ispovjedaonici, umire od upale pluća 22. siječnja 1850. u Rimu. Različite regionalne skupine nastavile su njegovo naslijeđe u sljedećim desetljećima. Ponovnom uspostavom cijele zajednice 1995. konačno se ostvario san Vinka Pallottija o svjetskom navještaju.
Papa Pio XII. proglasio ga je blaženim na 100. obljetnicu njegove smrti 1950. godine, a kanonizirao ga je sv. Ivan XXIII. 1963., za vrijeme Drugog vatikanskog koncila. Njegov spomendan je 22. siječnja, na dan njegove smrti, a taj isti dan se slavi i njegov imenjak sv. Vinko, đakon i mučenik (katholisch.de; fratellanza.net).