Mada tako izgleda, talibani nisu vanzemaljci, niti potječu iz kamenog doba. Kao i većina fundamentalizama, i ova struja ima političku pozadinu: nastala je kao odgovor na britansku vlast u Indiji – s krvavim posljedicama.
Christoph Schmidt
Kad mediji izvještavaju o brutalnosti talibana, o kamenovanjima, bičevanjima i sakaćenjima, katkad govore o “islamu iz kamenog doba”. Osim temeljne besmislice tog pojma, on također dovodi u zabludu i glede govora o religiji, jer je islam nastao u 7. stoljeću. Talibani nisu nastali iz vremeplova, već su duboko ukorijenjeni u fundamentalističkom miljeu indo-pakistanskog islama. Njihovo podrijetlo seže do strogo ortodoksnog fakulteta Deoband, grada u sjevernoj indijskoj državi Uttar Pradesh.
Centar za obuku osnovan je 1866. godine, nekoliko godina nakon što su Britanci ugušili veliki ustanak protiv svoje kolonijalne vladavine. Cilj je bio vjerski pokret preporoda kako bi islamu dao novu snagu i iz zemlje istjerao nevjernike. Deobandi su svoju inferiornost pripisivali činjenici da muslimani nisu dovoljno strogo slijedili islamske zakone te da su zaboravili svoje “korijene”. Zato su nastojali očistiti sunitski islam od svih “zabranjenih” inovacija i zapadnih utjecaja. Jedine smjernice trebale bi biti učenje i doslovne upute Kur’ana, kao i predaje (hadisi) riječi i djela poslanika Muhameda.
Rezultat je bio dogmatski šerijatski islam koji odbacuje sve manifestacije pučke pobožnosti, poput štovanja svetaca, slika, glazbe i plesa. Sve što bi moglo odvratiti pažnju od obožavanja Uzvišenog Allaha smatra se grijehom. A ovaj grijeh ima primarno prebivalište: u ženi. Strogo prikrivanje, rodna segregacija i ograničavanje njihove slobode kretanja trebali bi kao zaštititi pobožnog muslimana od njihovog đavolskog zavođenja, ali i zaštititi “čast” žena.
Deoband škola osobito je utjecajna u južnoj Aziji
Općenito, Deobandima ne nedostaje slika neprijatelja. Osim kršćana i hindusa, šijite i ahmadi muslimane također smatraju nevjernicima, iako sebe vide kao muslimane. Na koncu, Deobandi samo salafiste i saudijske vehabije, dugogodišnje pristaše talibana, razlikuju u nijansama. Do danas naglašavaju dužnost džihada protiv nemuslimanskih okupatora. Međutim, ogradili su se od terorističkih napada Al-Kaide na civile.
Škola Deoband sada se smatra drugom po važnosti obrazovnom institucijom u sunitskom islamu, nakon kairskog sveučilišta Al-Azhar. Njihov utjecaj u Južnoj Aziji je velik, osobito u Pakistanu, gdje oko četvrtine stanovništva slijedi njihova učenja, a oko dvije trećine škola Kur’ana vodi Deobandis – u Velikoj Britaniji je to slučaj u gotovo polovici svih džamija tijekom useljavanja.
Osamdesetih godina prošlog stoljeća pakistanska stranka Deobandi Jamiat Ulema-e-Islam osnovala je brojne škole Kur’ana za afganistanske izbjeglice koje su izbjegle rat Sovjeta. One su postale žarište talibanskog pokreta osnovanog 1994. godine.
Deobandi ideologija i paštunvali, kodeks časti afganistanske etničke skupine paštuna, iz koje se regrutiraju talibani, spojili su se u nesvetu mješavinu. Osvajanjem Afganistana 1996. godine i uspostavom “Islamskog emirata”, ta je nastava po prvi put postala državna doktrina. To su osjetili sekularni muslimani, šiitska manjina u zemlji i, prije svega, žene. Istina je da postoji i određeni prostor u deobandisovoj šerijatskoj interpretaciji; međutim, talibani su se često odlučivali za najdrakonskiju opciju.
Talibani nisu vanzemaljci niti ljudi iz kamenog doba, nego u konačnici potječu od nezanemarive, iako posebno konzervativne, tendencije u većinskom islamu. A u islamskom svijetu oni nipošto nisu samo parije ili plemena kao što su za ljude na Zapadu – čak i ako izazivaju isto zgražanje među liberalnim vjernicima. “Nemali broj njih vidi talibane kao borce za slobodu i pobožne muslimane”, rekao je u utorak stručnjak Christian Wagner iz berlinske Zaklade za znanost i politiku pri Katholischen Nachrichten-Agentur (KNA).
Njihov emirat terora, koji je eliminiran 2001., do tada su priznavale samo tri zemlje: Pakistan, vehabijska Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Sada postoji velika nada da će islamisti u budućnosti htjeti izbjeći takvu izolaciju i popustiti u svojem razumijevanju islama koji je neprijateljski nastrojen prema ljudskim pravima (kna; fratellanza.net).