Korizma u Bosni tridesetih godina prošlog stoljeća
Bosanski franjevac fra Leonardo Čuturić u knjizi „Vjera Bosne“ opisuje kako katolici u Bosni, tridesetih godina prošlog stoljeća, doživljavaju ovo vrijeme i kakve prakse imaju.
Bosanski franjevac fra Leonardo Čuturić u knjizi „Vjera Bosne“ opisuje kako katolici u Bosni, tridesetih godina prošlog stoljeća, doživljavaju ovo vrijeme i kakve prakse imaju.
Nakon teške mladosti postao je učitelj i svećenik u rodnoj Raveni. Godine 1035. ušao je u benediktinski samostan Fonte Avellana, gdje je osam godina kasnije postao prior te uveo praksu bičevanja.
Koja je percepcije Crkve u javnosti, kako promiče političku kulturu i odgovorno kršćansko djelovanje i kako razlučuje pastoralno i duhovno od političkog, promišljalo se u ovotjednoj emisiji Susretu u dijalogu.
Izgled je varljiv – to je već znala Julijana iz Nikomedije (oko 285.-304., današnja Turska). Za Julianu se kaže da je odrasla u rimskoj obitelji koja je na religiju mislila malo, a još manje na kršćanstvo.
Valentin je bio je biskup (tj. poglavar kršćanske zajednice) u Terniju i umro je u Rimu oko 268. godine. Ono što se dodatno priča o ovom svecu, koji se štovao od davnina, uglavnom je legendarno.
Svatko tko u propovijedi prvenstveno želi iznijeti vlastita gledišta, zlorabi propovijed, kaže homiletičar Vogl. Savjetuje budnost promatrajući zajednicu te govori o zadaći homilije: “Uvijek ima kritika da propovijed ne smije biti politična. Ali to nije točno: biti kršćanin također znači zastupati vrednote koje nam je povjerila Isusova poruka, a to uvijek uključuje i pozicioniranje u svijetu”.
Umjesto toga, Crkva mora dopustiti da je dotaknu potrebe ljudi, kazao je. Meier je nadalje objasnio da Crkva „nije poslana tek navodno čistima“, već svima.
Fra Stipo Kljajić: Cilj proglašenja Dana bolesnika, osim veće osjetljivosti za bolesnu braću i sestre, jest naglašavanje Božje svjesne pristranosti prema patnicima, prema svim bolesnima.
Benedikt iz Nursije je vjerovao da joj može uskratiti želju – i Bog ga je odmah poučio suprotno.
Kada su oteli ovu mladu Sudanku iz njezine domovine, porobljivači su je cinično prozvali „Bakhita“ („sretna“). Bakhita (oko 1870.-1947.) je bila prodavana raznim trgovcima ljudima i ozbiljno maltretirana.