Nakon sedam godina izgubljena ovca Prickles vratila se kući na farmu u Tasmaniji. Sretni zbog njenog povratka, farmeri su se našalili kako je bila u samoizolaciji, a i frizura joj je kao i u većine ljudi u karanteni.
«Naša zadaća danas – kazao je svojim kolegama luteranskim pastorima u Danskoj Kaj Munk, kojeg su nacisti svirepo ubili 1944. godine – jest drskost. Jer ono što nam nedostaje kao Crkvama, sigurno nije psihologija i književnost. Ono što nam nedostaje je sveti bijes».
Drugi ulomak iz knjige Confession d’un cardinal, francuskog novinara Oliviera Le Gendrea.
Marinella Perroni: “Dugim trenutkom molitve planetarnog značaja 27. ožujka Papa isusovac nije pretendirao ispuniti prazninu Trga svetoga Petra nego je učinio da odsutnost svih bude doživljena kao prisutnost svakoga, pretvarajući ga u mjesto gdje se sabrala tjeskoba svijeta i s kojeg se vinula prošnja.”
Andrea Tornielli: Svakog dana Papa nas, na misi iz svog Doma koji nosi ime svetice zauzete kućanskim poslovima, poziva da ne zaboravimo ono što je važno. Prisutnost Uskrslog koji je nadvladao strahove zaključanih učenika.
Vatican News: Relacije se osnažuju. Muslimani iz okolice Prozora omogućili su susjedima katolicima da proslave Uskrs intervenirajući u gašenju požara.
Danas je 27. godišnjica smrti dragog don Tonina Bella. Donosimo prijevod jedne od njegovih zadnjih poruka koje je poslao prije smrti.
Oklijevao sam s ovim pismom zbog straha da ne budem pogrešno shvaćen
Živi Gospodin postaje bližnji u siromašnima i potrebitima. Gospodin je u samoj želji za sakramentima. Ali prije svega prebiva u onome koji vrši njegove zapovijedi i dijeli njegove osjećaje, bez čega čak ni česta pričest ne može donijeti plodove vječnoga života.
Tonino Bello: “Oprosti mi ako te tako nazivam, čak i ako ti nemaš baš nikakve veze s Marokom. Al’ ti znaš da ovdje kod nas, oslovljavajući nekoga s prezirom, dajemo ime Marokanac svim nesretnim ljudima poput tebe…”