Pontifex: “Edukacija općenito, a osobito na sveučilištima, nije samo punjenje glave pojmovima. Potrebna su tri jezika. Potrebno je da se u igru uključe različiti jezici: jezik uma, jezik srca i jezik ruku, tako da čovjek misli u skladu s onim što osjeća i čini; da osjeća u skladu s onim što misli i radi, da čini u skladu s onim što osjeća i misli”.
Benigna je aktivno uključena u život katoličke župe Sankt Bonifaz u Nürnbergu, gdje je 12 godina ministrantica. Uzevši u obzir mjesto na kojem se rodio Isus, može se reći da je više sličio ovoj djevojci nego djetetu s “s plavim uvojcima”. No to uopće nije važno, ali pokazuje primitivnost i needuciranost tzv. “apologeta” kršćanstva iz ove priče.
“Mogućnost posjedovanja osobnih iskaznica i prebivališta ponudit će im novo dostojanstvo i omogućit im izlazak iz stanja neregularnosti i iskorištavanja. Puno hvala Općini i svima koji su radili na tom planu”
Pontifex: “Kršćani s ovom osobnom iskaznicom žive u Božjim rukama, oni su žene i muškarci nade. Pomislimo na drugo čitanje: onu konačnu viziju gdje se sve ponovno čini, ponovno stvara, onu Domovinu u koju ćemo svi ići. Da bismo ušli tamo, ne trebaju nam čudne stvari, ne trebaju nam sofisticirani stavovi, samo moramo pokazati osobnu iskaznicu: ‘U redu je, samo naprijed’. Nada je u Nebu…”
Fra Ivan Šarčević: “Kod zrelijih vjernika to je dan i kada mole za sve pokojne, i za pripadnike drugih rasa, naroda i vjera, jer smo kao ljudi jedna obitelj, djeca jednoga Boga. Spomen je to na one mrtve, a takvih je puno, kojih se nema nitko spomenuti, za čije grobove ne znamo, koje su ljudska zloća, zločinački režimi i mračne ideologije ubili i sakrili od pravde i istine”
“2010. nisam mogao predvidjeti veličinu skandala zlostavljanja, a to je do nezamislive mjere uništilo vjerodostojnost Crkve, tako da sam uvjeren da trebamo razvijati moralnu teologiju i prevesti moralna pitanja u etiku odnosa”
Za ne pružiti ruku i ne pokazati milo srce uvijek se nađe neki “argument”. Zato su stranci gotovo uvijek bili neprihvaćeni, pa i od onih koji su mislili da vole Boga i da su vjernici.
Kardinal Cláudio Hummes, O.F.M.: “Imamo trajne đakone, no oni moraju proći vrijeme kušnje i razlučivanja. To traje najmanje 4-5 godina, nakon čega će se među tim đakonima utvrditi oni za koje smatramo da su najprikladniji za svećenike. Dakle, pravit će se izbor. To je vrlo razborit put i ispravno je njime hoditi”
Krajewski: “Milosrđe se prevodi u činjenice… Ovo je korak koji može ohrabriti i druge u sličnim stvarnostima”
Strah opstaje jer smo individualisti. Bojimo se da će nama ostati manje.