Prošlo je već pet godina od otvaranja ureda Isusovačke službe za izbjeglice u Bihaću. Tom prilikom prisjetili smo se puta koji smo prešli i zacrtali neke nove planove, neke nove vizije
Roberta Nikšić
Prigodna izložba fotografija ovjekovječila je u slici i riječi te godine služenja, praćenja i zagovaranja. Sve je to bio lijep podsjetnik na ono što je u srži naše misije. Nagnalo nas je na promišljanje što bi trebalo mijenjati, što bi se moglo unaprijediti a što je ono posebno što svakako treba njegovati i na tome ustrajavati.
Nešto naročito lijepo i nešto jako snažno, slika je našeg tima, svi ti dragi ljudi koji su prošli kroz naš ured, svi ljudi koji su još tu, i novi ljudi, svi bi oni mogli biti primjer za bosanskohercegovačko društvo. Odnosno, naš tim mogao bi biti slika i prilika bosanskohercegovačkog društva. Vizija kako bi ono moglo lijepo i stabilno izgledati kad bi se u njemu poštivalo ono što se poštuje u našem timu. Naši članovi su ljudi različitih religijskih opredjeljenja, različitih životnih nazora, različitih kulturoloških pozadina, različitih nacionalnosti. Svi mi funkcioniramo kao vrlo posebne jedinke i u drugima poštujemo i prihvaćamo sve ono što oni jesu. I zajedno radimo za dobrobit onih ranjivih, izbjeglica i migranata. Vjerujemo da time doprinosimo našem cjelokupnom društvu, promičući suživot, prijateljstvo, empatiju.
Usporedo s ovom našom važnom godišnjicom, dogodila se još jedna sjajna stvar, a to je otvaranje Prihvatnog Centra za maloljetnike bez pratnje i ranjivu/razdvojenu djecu.
Privremeni prihvatni centar je već sam po sebi stjecište različitih kultura i religija. Kako zbog svojih korisnika, maloljetnika bez pratnje i ranjive/razdvojene djece koji potiču iz različitih kultura, tako i zbog svojih zaposlenika, koji također njeguju različita religijska uvjerenja. U takvoj raznolikoj sredini, koja je već sama po sebi poticajna i obogaćujuća, želimo njegovati prije svega takve stavove o bogatstvu u različitosti, te želimo potaknuti sigurno, kreativno i inspirativno okruženje, kako za naše korisnike tako i za zaposlenike. Vođeni tom idejom kreativnog suživota, nas i naših korisnika, inspirirani smo likom i djelom Mattea Riccija.
Matteo Ricci je bio talijanski isusovac i misionar koji je živio u 16. i 17. stoljeću, poznat po svojoj inovativnoj metodi inkulturacije kršćanstva u kinesku kulturu.
Ricci je kao rijetko koji misionar prije njega poštovao i razumijevao lokalnu kulturu, postao je jedan od prvih zapadnjaka koji je naučio kineski jezik i proučavao kineske običaje. On je aktivno pristupio kineskoj kulturi s poštovanjem i razumijevanjem.
Umjesto nametanja kršćanske vjere, Ricci je pristupio inkulturaciji, tj. prilagodbi kršćanstva kineskoj kulturi. Njegova metoda je uključivala pronalaženje sličnosti između kršćanskih koncepta i kineskih filozofsko-religijskih ideja kako bi lakše prenio kršćanske vrijednosti Kinezima.
Ricci je bio fleksibilan i prilagodljiv u svom pristupu. Primjerice, koristio je termin „Majka milosrđa“ umjesto prikaza raspetog Isusa koji je Kinezima izgledao morbidno. Surađivao je s lokalnim vlastima. On i drugi isusovci stekli su ugled na carskom dvoru zbog svojih vještina iz astronomije, matematike i jezika. Ovo im je omogućilo pristup i utjecaj na lokalne vlasti. Iznad svega, Ricci je vodio dijalog s Kinezima i trudio se razumjeti njihovu kulturu. To je stvorilo osnovu za međukulturalni dijalog i razumijevanje.
U kontekstu našeg Prihvatnog centra, Riccijeva metoda inkulturacije i pristup razumijevanju i poštovanju različitih kultura i vjerskih uvjerenja je uzor u radu s maloljetnicima i djecom bez pratnje koji dolaze iz različitih krajeva i različitih religijskih pozadina.
Važno je stvoriti okolinu koja promiče razumijevanje, poštovanje i inkluziju, omogućujući djeci da zadrže svoj identitet i vjerska uvjerenja, dok istovremeno pružamo podršku i resurse za njihovu integraciju u novu zajednicu.
Kao i Ricci želimo iz bogatih riznica svih naših tradicija izvući najbolje kako bi uistinu svi mi napredovali u ljudskosti (vatican news; fratellanza.net).