Rasizam postoji u politici i državi, ali ne i u Crkvi – ili postoji? Martin iz Porresa (1579.-1639.) rođen je u Limi kao izvanbračni sin. Njegov bijeli otac bio je španjolski plemić, dok mu je majka crnkinja bila oslobođena ropkinja afričkog podrijetla.
Nakon rođenja Martinove dvije godine mlađe sestre Juane, otac je napustio obitelj. Nije bilo dovoljno novca za daljnje školovanje pa je Martin rano napustio školu kako bi postao liječnički pomoćnik. Tako je talentirani dječak stekao medicinsko znanje koje je iskoristio za besplatno liječenje siromašnih.
Godine 1594. Martin, kojeg je majka religiozno odgajala, zatražio je da uđe u dominikanski samostan u Limi. U to vrijeme crnci nisu smjeli postati svećenici niti punopravni članovi reda, pa je Martin u početku bio prihvaćen samo kao sluga.
Godinama je savjesno obavljao najniže poslove – sve dok njegov prior nije samovoljno zanemario propise i pripustio Martina redovničkim zavjetima. Nisu svi dominikanci pozdravili ovu odluku – neka su ga njegova subraća kudili te su vrijeđali Martina zbog njegova podrijetla.
U dobi od 34 godine preuzeo je upravu samostanske ambulante, gdje je liječio sve bez obzira o kome se radi. U isto vrijeme, zajedno sa sestrom Juanom, brinuo se za bolesne i siromašne na ulicama Lime i osnovao sirotište.
Još za njegova života stanovništvo mu je pripisivalo čudesna ozdravljenja i štovalo ga kao sveca. Godine 1639. zarazio se trbušnim tifusom dok je njegovao bolesnike te je umro 3. studenoga 1639. Papa Ivan XXIII. proglasio je Martina svetim 1962. godine (katholisch.de; fratellanza.net).