Primjeri dobre prakse za prevenciju i zaštitu maloljetnikâ u župi. Osobe

2. OSOBE

A) ŽUPNIK

To uključuje sposobnost da se živi dubokim unutarnjim životom, kao i slobodu da se u službi misterija ispovijedanja i duhovnoga praćenja, kao i u odnosima, u kontakt s drugima uđe obazrivo i diskretno, bez manipulacija i nepotrebnoga stupanja u dodir s intimnošću drugih; uključuje i onu ispravnost savjesti koja tjera da tražimo isključivo dobro drugoga, posebice onih koji su slabi i ranjivi, a čini transparentnima svoja djela i ljubav. Stoga župnik i svećenici koji s njim u pastoralnom radu surađuju trebaju uvijek imati posve nedvosmislenu razinu ponašanja, potpuno svjesni svoje odgojno-obrazovne uloge kako glede maloljetnikâ tako i glede drugih radnika, odgajatelja i učitelja u župi. Dobra razina svijesti o dinamici i dobrim praksama za zaštitu maloljetnikâ pokreće čestit tijek koji uključuje cijelu zajednicu, kako u službenim i posebice namjenskim formativnim trenutcima tako i u neformalnima. Župnik bi svojim pristupom i svakodnevnim ponašanjem prema maloljetnicima trebao biti primjer i uzor svima.

Poseban oprez i osjetljivost zahtijevaju se od onih koji obnašaju ulogu usmjeravanja i vođenja pastoralnoga rada, osobito od župnika te od drugih svećenika koji s njim surađuju u župi, kao i od redovnica/redovnika i posvećenih osoba kojima je povjereno vođenje župnoga pastoralnoga rada. Svećenik je, osobito župnik, u očima mnogih u načinu govora i djelovanja referentna figura i model za cijelu crkvenu zajednicu i za sve pastoralne suradnike.

Zbog toga su svećenici i posvećene osobe – dok od svojih volontera i pastoralnih radnika traže da usvoje način koji je u skladu s temeljnim načelima odgojno-obrazovnog dobra – i sami pozvani osobno otkriti način koji ima duboku dubinu vjerodostojnosti.

U vrijeme planiranja i pripreme različitih aktivnosti, zajedno s njihovim nositeljima, župnik i njegovi svećenici suradnici postaju stalni čimbenik formacije na terenu. Dok intenzivan duhovan život svakako podupire svećenika u njegovoj službi, bit će također od velike važnosti njegovati zdrave odnose s biskupijskim prezbiterijem i u biskupijskom prezbiteriju, sa svojim vršnjacima i unutar župne zajednice, koju njezini svećenici ne samo da čuvaju već je i ona, na neki način, njihova čuvarica.

B) LITURGIJSKI ANIMATORI (LITURGIJSKA SKUPINASAKRISTANIVODITELJI MINISTRANTSKIH SKUPINAZBOR)

Svima onima koji su pozvani obnašati svoju službu na liturgijskom polju, od brige za liturgijske prostore preko pjevanja do priprave raznih liturgija, te do skupine lektora, odgovornih za ministrante, poslužitelje oltara,svakako je potrebno osigurati obuku i formaciju koja je primjerena sa slavljeničkog i liturgijskog aspekta, kako bi se liturgija, srce života Crkve, mogla izraziti u svom cjelovitom bogatstvu i plodnosti. Međutim, nije dovoljna dobra liturgijska ili glazbena priprema ili visok osjećaj za ukrašavanje slavlja. Uz stručnost koja je prijeko potrebna u ovim područjima pastorala, animatori i odrasli volonteri koji se brinu za liturgiju moraju imati na umu visoku odgovornost i u odgojno- obrazovnom smislu, što uključuje njihovo neprocjenjivo služenje. Ako ova pozornost prema maloljetnicima dolazi do izražaja u suradnji sa župnikom kako bi svi slavljenički trenutci bili mjesta i vrijeme prihvata i za najmanje koji u njima sudjeluju, tim više je oprez potreban onda kada se odrasli – primjerice u skupini ministranata ili poslužitelja oltara ili u zboru – pridružuju maloljetnicima kako bi ih pratili i vodili u svetim službama. Bila bi ozbiljna pogreška misliti da oni koji se uključuju u liturgijsko područje ne mogu ili ne trebaju biti formirani i poučeni o pitanjima zaštite maloljetnikâ, jer se ta pitanja smatraju nepotrebnima ili u nesuglasju s dostojanstvom liturgije.

Pastoralni suradnici također, osobito u tim područjima, trebaju biti dobro upoznati, svjesni te izričito formirani i informirani o intrinzičnom zahtjevu za zaštitom maloljetnikâ koje se mora čuvati i u oblicima liturgijskih čina.

Osobno ponašanje i vladanje stoga moraju biti takvi da usađuju i svjedoče duboko poštovanje prema svetim mjestima i stvarima, te u isto vrijeme izražavaju način osobnog odnosa koji je primjeren i dosljedan: poglavito se moraju njegovati jezik, postupci, tjelesni izrazi i govori, tako da se u srce liturgijskoga života Crkve ne unosi nikakva dvosmislenost.

C) KATEHETE

Katehetama nije povjerena samo zadaća prenošenja intelektualnog znanja o nekim istinama vjere, nego prije svega svjedočenje evanđelja spasenja, u Crkvi i s Crkvom. Prenošenje vrednota i istina vjerovanja također prolazi kroz dobar i zdrav odnos s likom katehete, a dijete će, u ponašanju i respektivnom načinu blizine katehete, trebati pronaći potvrdu onoga što mu se govori i u čemu ga se poučava.

U nastojanju obitelji da prenesu iskustvo vjere, na katehetama je, po mandatu zajednice, svakako teška, ali ništa manje izobilna i značajna odgovornost naviještanja ljepote evanđelja i osobnog susreta s Isusom. Njihov način života, pa i izvan vremena kateheze, njihove riječi, njihov način djelovanja, način predstavljanja iskustva vjere i nadasve Isusove osobe, obilježit će povijest svakoga djeteta, pa i zato što za sve veći broj djece katehetski tečajevi pripreme za sakramente kršćanske inicijacije ostaju jedna od rijetkih prilika za izričit susret s kršćanskom porukom, katkad i u cijelom životu.

D) ANIMATORI, UČITELJI I ODGAJATELJI PREDADOLESCENATA/ADOLESCENATA

Bilo da je posrijedi formativna (nastavak kateheze nakon sakramenata inicijacije ili u kulturnim skupinama) bilo skupno-rekreativna animacija (prostori za okupljanja, glazbene skupine, radionice za ručne radove, umjetničke, glazbene radionice ili laboratoriji itd.), adolescent u svakom slučaju zahtijeva posebne odgojne metode i prisutnost koja je više obilježena pratnjom te autoritativnim, vjerodostojnim i neinvazivnim nadzorom. Zahtijeva priznavanje većega prostora autonomije, sve širega na putu prema dostizanju punoljetnosti.
Svakako je korisna i važna jezična sposobnost koja je u stanju stupiti u odnos prema mladim naraštajima, no odgajatelj i/ili učitelj predadolescenata i adolescenata istodobno ne smije zaboraviti svoju odgojno-obrazovnu ulogu i odgovornost koju ta njegova uloga podrazumijeva. Štoviše, adolescent svojim trudom i svojim provokacijama, ali i poletnošću koju njegova dob sa sobom nosi, traži pozitivne i proaktivne modele koji znaju biti suputnici na putu svojom ravnotežom, ljudskom i emocionalnom zrelošću, osobnom čvrstoćom, edukacijskom strašću, transparentnim svjedočanstvom dobrih odnosa.

E) TRENERIVODITELJI I ASISTENTI SPORTSKIH DRUŠTAVA

Igra ima odlučujuću ulogu u razvoju inteligencije i osobnosti, a sport je dragocjen izvor za rast djece kako bi se izrazila na najbolji način. Sport je zapravo ljudska aktivnost koja se temelji na bitnim društvenim, odgojno- obrazovnim i kulturnim vrijednostima. Čimbenik je uključenosti, sudjelovanja u društvenom životu, tolerancije, prihvaćanja različitosti i poštivanja pravila. Sportska aktivnost mora biti dostupna svima, poštujući težnje i sposobnosti svake osobe: sport mora biti okupljanje, promocija, pa i zabava, bez pritiska i uz podsjećanje da se ne rađaju svi kao prvaci.

Upravo zato je važno da odgojno-obrazovne figure usmjerene na sport imaju potrebnu osposobljenost i pripremljenost: ne samo tehničko- motoričku, već i edukacijsku.
Trener treba znati uočiti i vrednovati individualne karakteristike svakoga mladoga sportaša, te mu predložiti aktivnosti primjerene njegovoj dobi i psihofizičkom razvoju, kako s obzirom na dob, tako i u smislu motoričkih sposobnosti i, prije svega, osobnoga sazrijevanja.

F) VOLONTERI ŽUPNOGA KAFIĆA/KLUBA

Iako izravno ne vode aktivnosti usmjerene na maloljetnike, oni su ipak važne odrasle osobe u životu župnoga centra i u popratnim neformalnim susretima. Nerijetko upravo oni otvaraju i zatvaraju prostore oratorija/župnog centra, odnosno prvi ulaze i zadnji iz njega izlaze. Dok poslužuju u kafiću i obavljaju službu čuvanja prostora, njihov zadatak nije samo posluživanje za pultom, već su aktivno i pozorno prisutni uz maloljetnike, čuju njihove razgovore, mogu shvatiti mnoge važne aspekte, upravo putem neformalnosti. Uz animatore, učitelje i odgajatelje koji nude osmišljene i strukturirane aktivnosti, poslužitelji u kafiću, kao i svi drugi odrasli koji rade u oratoriju, stoga predstavljaju svojevrstan prirodan i iznimno vrijedan produžetak pratnje i odgojno-obrazovnog vida. Njihova prisutnost treba biti uvijek pozitivna, a odgojno-obrazovna vrijednost njihove uloge uvijek istaknuta.

G) VOLONTERI ZA ČIŠĆENJE I ODRŽAVANJE

Nekome se mogu učiniti osobama bez izravnoga odgojno-obrazovnoga značaja, no to nije tako: zato je važno vrjednovati te osobe, u očima svih, ne samo za njihovu uslugu čišćenja ili održavanja, već i kao odgojno- obrazovne prisutnosti koje brinu za ambijent, a time i za osobe koje tamo žive, te ih se stoga može poučiti da čine to isto. Njihova služba i njihovo svjedočanstvo – kao i konkretno velikodušna dostupnost i volja da mjesta u kojima borave i djeca učine što gostoljubivijima i dostojanstvenijima – upravo zbog njihove široke i precizne prisutnosti, čini ih velikim izvorom i u cilju zaštite najmanjih. Njihovo ih služenje, naime, često dovodi do nadziranja i najudaljenijih ili najskrivenijih prostora, katkad i onih manje pristupačnih. To ove volontere čini dragocjenim izvorom u učinkovitom poznavanju prostora te u razumijevanju i svijesti o tome što se tamo događa. Nerijetko su upravo oni ti koji primjećuju neprikladno korištenje mjesta ili nepoznato/neovlašteno. Stoga ih prije svega treba osvijestiti te cijeniti i u tom dragocjenom vidu njihove službe. Nadalje, radnici i radnice koji čiste i održavaju jesu oni koji, kako bi sigurno obavljali svoj posao, župnim prostorima često pristupaju prije radnog vremena ili odmah nakon zatvaranja: to omogućuje dodatnu pozornost dvorištima iprostorima te pozorniji i kontinuiran oprez (hbk.hr; fratellanza.net).

Hvala što ste pročitali ovaj tekst. Ako želite pratiti slične sadržaje, pozivamo vas da zapratite naš WhatsApp kanal fratellanza.net klikom OVDJE ili našu Fb stranicu klikom OVDJE.