Teološko stručno mišljenje izrađeno na zahtjev Povjerenstva za pastoral Poljske biskupske konferencije o poljskom svećeniku Dominiku Chmielewskom, SDB, osnivaču i duhovniku pokreta „Wojownicy Maryi” te „Męski Różaniec” („Muška krunica”) na trgovima u Varšavi i diljem Poljske. Dokument je najprije zaprimio prezidij Poljskog episkopata, a potom i svi dijecezanski biskupi.
Zbog važnosti slučaja svećenika Dominika Chmielewskog za Crkvu u Poljskoj i šire, vjerski (katolički) portal wiezi.pl odlučio je spomenuti dokument objaviti u cijelosti. Uvjereni su da bi se – osobito u doba sinodalne Crkve – rasprava o doktrinarnim prigovorima na sadržaj propovijedanja koje čini popularni svećenik trebala odvijati javno, a ne samo u privatnosti biskupskih ureda. Ranije je isti portal objavio dvije opsežne analize Monike Białkowske: Beživotnost hereza. Dominik Chmielewski i njegova vizija Boga, sotone i čovjeka i Dvanaest pogrešaka Dominika Chmielewskog prema poljskim teolozima.
Kako piše teolog Przemysław Sawa, dosta bure u Poljskoj izazvala je također Chmielewskijeva izjava kojom potkopava postojanje pandemije, izaziva strah u medijima oko koronavirusa i prepoznaje objavu epidemije kao „oblik napada na Crkvu odvajanjem ljudi od Euharistije”.
Odgovarajući na pismo predsjednika Povjerenstva za pastoral Poljske biskupske konferencije, nadbiskup Wiktora Skworca, od 30. ožujka 2021., upućeno na Mareka Chmielewskog, imenovan je teološki tim za ocjenu aktivnosti i naučavanja svećenika Dominika Chmielewskog, SDB, u sastavu od sedam teologa, odnosno šest svećenika i jednog laika (imena teologa ona ovoj poveznici).
Nakon pažljivog čitanja materijala koje je priložio svećenik Roman Chromy, tajnik Povjerenstva za pastoral Poljske biskupske konferencije, brojnih audio-video zapisa dostpunih na internetu, posebice na YouTubeu, a utemeljenih na vlastitim materijalima i zapažanjima, kao i osobnom poznanstvu sa svećenikom Dominikom Chmielewskim od strane nekoliko članova tima, kao rezultat dviju on-line konferencija (5. i 21. svibnja 2021.) i korespondencije, tim je predstavio zaključke dostavljene biskupima.
Zbog uvoza „muške krunice” s poljskih na hrvatske trgove, u nastavku prevodimo glavne naglaske i dijelove spomenutog dokumenta naručenog od strane Povjerenstva za pastoral Poljske BK i objavljenog u listopadu 2022. po podnaslovima kako slijede:
I. „Marijini ratnici” („Wojownicy Maryi”)
Okupljajući i organizirajući u jedinstveni pokret nekoliko tisuća muškaraca u ponajboljim godinama (točan broj nije poznat), što je učinio Dominik Chmielewski, SDB, nedvojbeno je „pastoralni uspjeh”. Riječ je o „karizmatičnom svećeniku koji svojim žarom propovijedanja mnoge privlači Bogu”. No, duhovnost koju nudi Chmielewski u svom učenju „opterećena je brojnim dogmatskim zabludama, ponajviše u području mariologije, ali i trinitologije, kristologije i ekleziologije”.
1. Opaske uz njihov statut
Prijedlog muškog pokreta s relativno jednostavnom idejom borbe protiv Sotone, grijeha i zla u sebi i oko sebe pod vodstvom Bezgrešne „snažno privlači mušku pobožnost i prilično obećava”. Međutim, statut Marijinih ratnika kao i formacijski program ovog pokreta nameće brojne sadržajne, formalne i pravne rezerve. „Budući da pokret djeluje na području Republike Poljske i u inozemstvu, tj. u mnogim biskupijama”, onda bi taj statut trebala odobriti „ne samo Poljska biskupska konferencija, nego i biskupske konferencije zemalja u kojima djeluje”.
Mora se „preispitati karizma pokreta”. U svjetlu sadašnjeg opisa čini se da je karizma „specifično shvaćena marijanska pobožnost s elementima devetnaestostoljetne i pretkoncilske mariologije. S druge strane, specifičnost pokreta – kako pokazuje njegova prezentacija na društvenim mrežama – je vjerska formacija muškaraca za njihovu ulogu u braku i obitelji, kao i u Crkvi i društvu”. Problematično je što „ne postoje posebni uvjeti koje mora ispunjavati kandidat” za članstvo.
Statut „apsolutizira ulogu vodećeg svećenika – duhovnog skrbnika pokreta. Štoviše, potiče napast da se pokret podredi jednoj osobi i da se izgubi u duhu ropstva”. Takve odredbe također pogoduju „autoritarnosti i zatvaranju pokreta u sebe, te ga kao posljedicu pretvaraju u svojevrsnu sektu”. Čini se da se autoritarnost, snažno naglašena u statutu, „dijelom odnosi i na vojne strukture, u kojima je, međutim, definiran hijerarhijski sustav moći i odgovornosti”.
2. Opaske uz program formacije
Glede trogodišnjeg programa formacije, „nedostaju mu teološka koherentnost i pedagoška nakana. Predstavljeni program formacije tiče se u biti duhovnog plana, dok bi cjelovita formacija koju deklarira trebala uključivati i ljudski, intelektualni, socio-crkveni plan itd. Međutim, to u programu nije naglašeno”.
„Program formacije je opterećen brojnim doktrinarnim zabludama zbog krivog naglašavanja. Na samom početku programa (točka 1) upada u oči mariocentrizmom (NB, Krist kao uzor čovjeku spominje se tek u točki 5). U točki 2 se spominje duhovnost čovjeka ratnika, ali je sam pojam duhovnosti ovdje prilično zagonetan, zbog čega sadržaj tu duhovnost opisuje tek neizravno i rubno”. Nema jasnog naglaska „na potrebi za crkvenim stavovima (svijest o pripadnosti Crkvi, služenje Crkvi, poslušnost Učiteljstvu Crkve itd.)”. Riječ je o „čudnoj kombinaciji marijanske pobožnosti (više u predkoncilskom stilu) s preventivnim sustavom sv. Ivana Bosca”.
II. Propovjednička djelatnost svećenika Dominika Chmielewskog, SDB
Dominik Chmielewski, SDB, u posljednje je vrijeme vrlo aktivan u propovijedanju, što je opširno predstavljeno na društvenim mrežama, ponajviše na YouTubeu. Stručni teološki tim se ograničava na davanje općih ocjena, tim više što se mnoge njegove izjave ponavljaju u raznim govorima. „Vizija svijeta ovdje naginje manihejstvu: podjela na ‘zao svijet’, koji je u rukama sotone i u rukama izopačenih ljudi, i ‘dobri svijet’, koji nastaje tamo gdje su Marija i njezini ratnici. Ovo je sektaški simptom”. Nakon pregleda velikog broja propovijedi i konferencija salezijanskog propovjednika objavljenih na internetu, tim zaključuje sljedeće:
a) darovit je, karizmatičan govornik snažne osobnosti koji je sposoban privući pozornost slušatelja i uspostaviti emocionalni kontakt s njim kroz prilično ekspresivan i evokativan način propovijedanja. U tu svrhu koristi se odgovarajućim retoričkim sredstvima kao što su: promjenjiva ljestvica intenziteta glasa (od šapta do gotovo vike), promjenjiv tempo govora (od emfatičnog slaganja riječi i rečenica do brzog izgovaranja cijelih fraza, upotreba rečenični ekvivalenti itd.), retorička i verifikacijska pitanja, npr. „Razumiješ li to?” itd., prikladno usklađen sa sadržajem koji je namijenjen izazivanju određenih emocionalnih stanja kod slušatelja. Stječe se dojam da je riječ o retorici koja se temelji na principima učinkovitog komercijalizma – elementima socijalnog inženjeringa pretočenim u propovijedanje.
b) osim dominantne mariološke problematike, D. Chmielewski se također bavi temama o kojima se rijetko raspravlja u župnom ili duhovničkom propovijedanju, a koje izazivaju veliki interes, kao što su: konačne stvari, apokaliptična pitanja (smak svijeta je blizu), opasnost od osude i ropstva od strane zlog duha itd. Propovjednik to ne izriče expressis verbis, ali čini se da nedvosmisleno sugerira da je suvremeni svijet dosegao toliku dubinu pokvarenosti da je Bog u svojoj providnosti više nije u stanju ispraviti. Uz to, otvoreno tvrdi da zbog grijeha i raznih ovisnosti „većina ljudi ide u pakao“. Jedini spas za suvremeni svijet je Marija, koja se pojavljuje kao Apokaliptična žena na pozadini „praznog“ neba. Ona priprema vojsku ratnika, koja će jedina moći spasiti Božji poredak u svijetu. U tome se krije i vizija borbene Crkve i soteriološki elitizam koji karakterizira sekte („samo mi, odabrani, možemo spasiti i spasiti svijet“);
c) propovjednik se često poziva na biblijske tekstove i Staroga i Novoga zavjeta, ali ih nerijetko obrađuje suprotno ustaljenoj egzegezi i načelima biblijske hermeneutike. Iz svakojake kombinacije biblijskih tekstova ili izraza ponekad izvlači bizarne zaključke, često suprotne katoličkoj dogmi, te ih publici prenosi na način da ona može povjerovati da je to službeni nauk Crkve. Npr. eruditska pozivanja na hebrejsku ili grčku etimologiju nekih biblijskih pojmova. Primjer je numerološko tumačenje stiha Iv 6,66, čiji se broj povezuje s apokaliptičnim brojem zvijeri 666 (usp. Otk 13,18). Chmielewski iz toga zaključuje da se rečenica da su ga „tada mnogi napustili“ odnosi na ljude koji ne idu na Euharistiju jer u nju ne vjeruju, kao što ni Juda nije vjerovao u Euharistiju.
d) često citirani izvor propovjedničkih izjava Chmielewskog su privatna marijanska ukazanja, kako ona koja Crkva priznaje, posebno ona u Fatimi, tako i ona koja Crkva ne odobrava ili se smatraju sumnjivima ili lažnima (npr. viđenja Marije od Agrede – koju je neutemeljeno opisao kao blaženu, Maria Valtorta, o. Stefan Gobbi, Natuzza Evolo i drugi). U svom propovjedničkom žaru tretira ih kao jednake izvore po vjerodostojnosti, nazivajući ih „autentičnim Božjim objavama”.
Nije rijetkost da propovjednik svoje teze podupire općenitim pozivanjem na neke privatne objave, ne navodeći na koje od njih misli. Isto čini i kad je riječ o mističnim sadržajima. Često evocira mistike, ali ne precizirajući o kome je riječ, ili se poziva na tzv. mističnu tradiciju, a ne zna se što pod tim misli. U teologiji mistike ne postoji termin mistična tradicija kao takav (svaka škola duhovnosti ima svoju duhovnu tradiciju, što uključuje i mistike). Stoga on misticizam tretira dosta široko i poistovjećuje ga više s izvanrednim fenomenima, koji – kako je opće poznato – ne čine mistično iskustvo(!), kao i s privatnim objavama. Riječ je, dakle, o prilično dvojbenoj teološkoj temi, povremeno prilagođenoj propovjednikovim vlastitim konceptima. Znakovito je da propovjednik gotovo da ne spominje učenja Drugoga vatikanskog koncila, dokumente posljednjih papa ili Katekizam Katoličke Crkve, a da ne spominjemo svece (izuzev svetog Ivana Bosca) ili općepriznate teološke autoritete. To može ukazivati na elementarne nedostatke u teološkoj formaciji.
U svojim medijskim istupima, posebice na YouTubeu, Chmielewski nezainteresiranost za privatne marijanske objave, a još više njihovo nepriznavanje, često ocjenjuje kao pogodovanje protestantizmu i kao znak nedostatka ljubavi prema Mariji, pa čak i prigušivanjem Duha Svetoga (usp. 1 Sol 5,19). Time se zanemaruje nauk Crkve o relativnoj vrijednosti privatnih objava i nadmoći javne objave, koja je za razliku od tzv. privatne objave – apsolutno obvezujuća (usp. KKC 65-67).
e) među najkontroverznijim mariološkim izjavama Chmielewskog treba spomenuti sljedeće:
• Marijanski maksimalizam – Marija, prema Chmielewskom, ubrzava sjedinjenje čovjeka s Bogom, zna skratiti vrijeme našeg duhovnog sazrijevanja, jer se sjedinjenje s Bogom događa samo i isključivo u Njoj. Vjeruje da se sjedinjenje s Bogom i povratak prijateljstvu s Njim događa u Mariji. Marija, osobito privatnim ukazanjima, kao i molitvom krunice, otkriva svoju snagu na pozadini „praznog” neba i Božje nemoći. Ona je ta koja, u sadašnjoj situaciji nadolazećeg smaka svijeta, jedina može spasiti čovječanstvo. U tom kontekstu Kristovo spasiteljsko djelo, Božje milosrđe i Božja providnost više ne izgledaju osobito važni.
• atribucijska mariologija – Mariji se pripisuju (barem implicitno) svojstva pojedinih Osoba Presvetog Trojstva, što dovodi do svojevrsne mariolatrije. Propovjednik, često citirajući svoju knjigu pod naslovom „Kecharitomene”, tvrdi da „Bog daje Mariji svu svoju svemoć”, što kao da implicira da je ona jednaka Ocu. Govoreći o lurdskim ukazanjima Chmielewski, među ostalim, tvrdi da su to bile trojstvene objave, jer se u Bezgrješnom Srcu Marijinu odvija odnos između Oca, Sina i Duha Svetoga, što bi moglo implicirati da Božansko Trojstvo nužno treba Mariju da bude jedinstvo u Trojstvu. Na drugom mjestu propovjednik tvrdi da „Marija isprosi svaku milost za Isusa od Boga Oca”. To bi značilo da ona nije samo Posrednica između Boga i ljudi, nego i Posrednica između Utjelovljenog Sina Božjega i Boga Oca, što je sa stajališta katoličke dogme heretično. Potkopava dogmu o suživotu Božanskih osoba.
Uz to, propovjednik propovijeda tezu, blisku marijavitima, da je Marija kao „Žena Jaganjčeva” i Zaručnica Duha Svetoga ujedno i Njegovo utjelovljenje ili objava.
• „prebivanje u Marijinu krilu”, koje se događa u trenutku svetog krštenja, stavlja čovjeka u Isusovu neposrednu blizinu (postaje mu blizanac) i od nje se odgaja za Božji život. U „Marijinu krilu” čovjek susreće Presveto Trojstvo, stoga je boravak u „Marijinu krilu” vrhunac duhovnog života. Promiče se gledište po kojemu nije Isus taj koji je posvetio Marijinu utrobu, nego prije svega Marijina utroba ima iscjeljujuću i posvećujuću moć. „Prebivalište u Marijinu krilu” sugerira da se proces posvećenja odvija bez sudjelovanja volje i potrebnog asketskog i moralnog napora čovjeka. Takve izjave graniče s kvijetizmom. Pogled na „mistično uranjanje u Marijinu utrobu” Chmielewski je vjerojatno posudio od Gabriela Jacquiera („Marijin život”).
• proces duhovnog razvoja i sva duhovna formacija odvija se u Mariji i po Mariji. Propovjednik tvrdi da je ona duhovno prisutna u nama i mi u njoj. Zahvaljujući tome, postaje moguće sjediniti čovjeka s Božanskim Trojstvom u Marijinoj utrobi. Bezgrješno Začeće je, naime, Božji Savez s čovjekom, koji je sklopio po Mariji i u njoj.
• sakramentologija – Euharistija je djelomično ili ujedno Tijelo Marijino. Prihvaćajući Tijelo Isusa – Sina Marijina, kršćanin prihvaća i Njezino Tijelo. Takvi stavovi izazivaju zbunjenost i podjele među slušateljima. Kontroverzne su i izjave Dominika Chmielewskog o potvrdi, koja kršćanina posvećuje za križara jer prima znak križa na čelu.
• pretjerana učinkovitost krunice koju si Marijini ratnici izrađuju od metalnih kuglica i užeta od padobrana. Čini se da propovjednik sugerira da je učinkovitija od sakramenata i „svečanog egzorcizma”. U nekim je njegovim izjavama stoga zamjetna relativizacija sakramentalnog reda u Crkvi u korist marijanskih pobožnih običaja. Prema njegovim riječima, uzročna moć krunice uvelike ovisi o tome kako se moli. Magična je.
f) pitanje naslijeđenih grijeha, također postavljeno u nekim krugovima karizmatske obnove, temeljeno, među ostalim, na temelju stajališta američkog redovnika Roberta DeGrandisa (Uzdrowienie międzypokoleniowe, Lodz 2002.). Propovjednik sugerira da upravo „prebivanje u Marijinu krilu” ima moć prekinuti porobljavajući utjecaj grijeha predaka.
g) s tim u vezi je gledište koje se može opisati kao „retroaktivnost” molitve (koncept New Agea). Ona se sastoji u tome da molitva krunice, a posebno „prebivanje u Marijinu krilu”, omogućuje preokrenuti moralni smisao pojedinih događaja iz prošlosti. Dovoljno je predati Mariji prošlost i ona će je promijeniti. Majka Božja, imajući potpunu vlast nad Srcem Božjim, može djelotvorno mijenjati Božje planove i povijest. Dakle, davanje njoj svojeg grijeha ona ga poništava. Također, povjeravajući joj na brigu drugog grješnika, on „prebiva u Marijinu krilu” i postaje kao Isusov blizanac. Kroz to dobiva duhovno iscjeljenje i opravdanje. Takvo bizarno gledište isključuje spasiteljsku ulogu Isusa Krista i osobnu odgovornost svake osobe za vlastito posvećenje i spasenje;
h) vojna retorika je jako eksponirana od strane propovjednika, posebno u govorima upućenim Marijinim ratnicima tijekom njihovih sabora. Autor, među ostalim, tvrdi da je „Isus bio ratnik koji se nije bojao…”. Iako je ova tema bila i prisutna je u povijesti (npr. „duhovna borba” prema Lorenzu Scupoliju, Kristovi legionari, Marijina legija, Vitezovi Bezgrješne itd.), tumačenje koje joj se ovdje daje može biti uznemirujuće. Iako se govori o duhovnoj borbi protiv zla, podtekst kao da krije dopuštenje da se okrene i protiv čovjeka, ako je upleten u zlo. Svojevrsni militarizam, koji možda ima svoje korijene u osobnim iskustvima propovjednika, iskrivljuje viziju Crkve.
i) krivo shvaćena angelologija u vezi s protologijom, osobito u izjavama gdje se pojavljuje koncept „rase anđela” u vezi sa stvaranjem svijeta.
j) pretjerano demoniziranje (pansatanizam) – propovjednik često vidi uplitanje zlog duha u raznim situacijama svakodnevnog života (npr. kad telefon zazvoni tijekom molitve, to može biti zlonamjerno djelovanje zlog duha). Štoviše, u argumentaciji svojih teza Chmielewski se često poziva ili na izjave demona tijekom egzorcizama ili na svoja iskustva egzorcizma, sugerirajući ujedno da je on obavljao tu službu. U međuvremenu, poruke objavljene na mrežnoj stranici biskupije Koszalin-Kołobrzeg, gdje se nalazi njegova matična redovnička kuća u Piłi, pokazuju da je Chmielewski nije egzorcist.
k) Pansotonizam je povezan s vizijom svijeta koja ide prema manihejstvu: podjela na „zli svijet”, koji je u rukama Sotone i u rukama perverznih ljudi, i „dobri svijet”, koji nastaje gdje su Marija i njezini ratnici. Ovo je sektaški simptom. Tu liniju prati apokaliptični katastrofizam, koji implicitno propagira propovjednik u kontekstu pandemije. Propovjednik koristi situaciju kako bi neodgovorno raspirivao katastrofične vizije o smaku svijeta i, u tom kontekstu, hranio ljudske strahove.
l) propovjednički entuzijazam Chmielewskog ne ide uvijek ruku pod ruku s preciznošću njegovih iskaza, dubokim teološkim znanjem i dosljednošću njegova sadržaja s Učiteljstvom Crkve. Postoji čak i neka vrsta teološkog sinkretizma u kojem se doktrinarni elementi miješaju s osobnim uvjerenjima i duhovnim iskustvom propovjednika.
m) propovjednik u mnogim svojim govorima spaja (miješa) teološko-duhovne sadržaje s psihopedagoškim sadržajima, predlažući npr. da se mnogi problemi duševne ili psihijatrijske naravi mogu (zapravo trebaju) riješiti molitvom, klanjanjem Presvetom Sakramentu ili sakramentom pokore, jer je Gospodin Isus najbolji psiholog.
n) mogući eruditski način propovijedanja Chmielewski prouzrokuje da ga se po društvenim mrežama ponekad predstavlja kao doktora teologije, što je neutemeljeno. Iako je završio doktorski studij na Sveučilištu kardinal Stefan Wyszyński 2010.-2015., on nije obranio doktorsku disertaciju.
III. Objavljene knjige Dominika Chmielewskog, SDB
Dominik Chmielewski, SDB, autor je nekoliko knjiga iz serije „Kršćanin u posljednjim vremenima”, koju je objavila izdavačka kuća „Sumus” sa sjedištem u Zielonki blizu Varšave, uključujući Njegova milost će vas izliječiti (Jego miłość cię uleczy, Zielonka 2018), Duhovna borba s pustinjskim ocima. Kako se učinkovito nositi s iskušenjima (Walka duchowa u ojców pustyni. Jak skutecznie radzić sobie z pokusami, Zielonka 2019), Krunica za spas svijeta (Różaniec ratunkiem dla świata, Zielonka 2020), Twoja droga. Rozważania Drogi Krzyżowej (Zielonka 2020) i nekoliko audio knjiga. Knjiga koja zaslužuje poseban spomen je Kecharitomene. Otkrij je [Mariju] nevjerojatnu tajnu i uđi u svoju sudbinu (Kecharitomene. Odkryj Jej [Maryi – przyp. red.] niesamowity sekret i wejdź w swoje przeznaczenie, Zielonka 2019.) čije je treće izdanje označeno kao „bestseler”, prodano u više od 100.000 primjeraka.
Teze koje je propovijedao svećenik i salezijanac Chmielewski na propovjedaonici ogledaju se u njegovim publikacijama, posebice u spomenutoj knjizi Kecharitomene, koju i sam citira tijekom svojih govora i na taj način je promovira. Iznenađujuće je, međutim, da treće izdanje knjige, iako objavljeno u Nakladničkoj kući „Sumus” (ISBN 978-83-66020-06-1), ima imprimatur nadbiskupa Bernarda Bobera, metropolita Košica u Slovačkoj. Ovo nije samo protivno kan. 824, § 1, nego izaziva i opravdanu sumnju u neposlušnost prema vlastima Salezijanske družbe. Teološko mišljenje čini se da Robert Skrzypczak ne dotiče. To je prije oblik pohvale, kao ni prethodnih preporuka raznih ljudi, uključujući medijske i slavne osobe.
Mariologija koju je predstavio Chmielewski, kako u svojoj glavnoj knjizi, tako i u propovijedanju, u kojem često citira svoje djelo, opterećena je naturalizmom, senzualizmom i sentimentalizmom. Posebno preporučuje Marijinim ratnicima da o Mariji razmišljaju kao o „najljepšoj djevojci na svijetu”, zaljube se u nju kao najdivniju ženu, „zakažu s njom spoj”. S osobitom fascinacijom opisuje njezinu tjelesnu ljepotu, posvećujući joj mnogo pažnje.
Svoju mariologiju u velikoj mjeri gradi na osobnim iskustvima u Međugorju, gdje je – kako tvrdi – doživio obraćenje, a ne na samim porukama. On pak na toj „međugorskoj mariologiji“ gradi svoj cjelokupni svjetonazor, eshatologiju, duhovnost itd. Štoviše, konstatira da danas samo „to funkcionira“, jer oni „stari načini“ utjecaja Crkve na duše više ne djeluju.
Kako u propovijedanju, tako i u analiziranoj knjizi Chmielewski se ne poziva na nauk Crkve, nego u osnovi na privatne objave i tzv. mističnu tradiciju. U bibliografiji na kraju knjige nema niti jednog papinskog dokumenta niti značajnijeg teološkog djela. Sadržaj knjige obiluje brojnim netočnim tvrdnjama ili tezama koje navode na lažne zaključke. Iz tog razloga ne treba je distribuirati, a kamoli prevoditi na strane jezike.
Ne može se podcijeniti i marginalizirati činjenica da se u određenoj niši, kao što je potreba za duhovnošću svojstvena muškoj prirodi, pojavio pokret Marijinih ratnika koji se sve više razvija. Ostaviti ga bez odgovarajuće pastoralne skrbi može brzo dovesti do njegove erozije. Međutim, svaki pokušaj njezina suzbijanja s ciljem njezine likvidacije neminovno može dovesti do otvorenog osporavanja hijerarhijske Crkve, a možda i do otvorenog raskola od strane nekoliko tisuća revnih ljudi, a posredno (preko njihovih obitelji) i nekoliko tisuća vjernika.
Zasebno pitanje, kojim se stručni teološki tim pozabavio rubno, jest višestruki angažman Chmielewskog u projektu pod naslovom „Urzekajaca.pl”, koji je – kako pokazuju brojne premise – proračunat za komercijalni učinak uz korištenje nekih kršćanskih sadržaja.
Cjelovit dokument na poljskom jeziku može se pročitati ovdje (wiezi.pl; fratellanza.net).
Prijevod s poljskog: M. Rachwalski