Varaždinski biskup Bože Radoš ove je srijede, 22. veljače na Pepelnicu, kao i mnogi biskupi i svećenici, slavio misu tijekom koje se dotaknuo nekoliko tema, između ostalog i molitve. U propovijedi je tako govorio kako se Crkva i njezini vjernici pripremaju za korizmu kroz intenzivnu molitvu i post, jer ovo je “vrijeme razgovora s Bogom”. No, molitva se, napomenuo je, ne treba odvijati “na javnim mjestima, po trgovima…”, jer to “nije manifestacija pred drugima… samo zato da nas ljudi vide”.
Biskup Radoš ovdje se referirao na evanđelje Pepelnice koje, između ostaloga, kaže “Tako i kad molite, ne budite kao licemjeri. Vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu ljudima. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svomu Ocu koji je u skrovitosti. I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.” (Mt 6,1-6.16-18).
Ovo evanđelje bi se moglo primjeniti i na “molitelje” po hrvatskim ulicama i trgovima koji se, iako nisu bili fokus u biskupovoj propovijedi, uklapaju u ovu Isusovu prispodobu. Sam je biskup kasnije, u subotu 25. veljače, za Večernji list demantirao da ikoga direktno proziva: “To nije moj stil, niti bih slao poruke oko nečega što nije konkretno predmet mojega zanimanja”. “Ovo je sasvim nešto drugo i u takvu polemiku s oltara nikad nisam ulazio, niti mislim da je oltar mjesto za bilo kakvu polemiku. A svoje mišljenje o tome nisam izrekao, jer ne poznajem potpuno fenomen, a nije niti mjesto gdje bi se o tome trebalo govoriti sa oltara”.
Biskup Radoš u propovijedi: Molitva nije manifestacija pred drugima
Varaždinski biskup Bože Radoš je u propovijedi na Pepelnicu kazao: “Vrijeme korizme je vrijeme intenzivne molitve, razgovora s Bogom. Kako molimo? Isus nam kaže: ‘Nemojte moliti kao farizeji‘, na javnim mjestima, po trgovima. Kada moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i u tom potpunom mraku. Otac vidi kako moliš. Neka nam to bude izazov – upitajmo se kako molimo. Molitva nije manifestacija pred drugima, nije naše očitovanje vjere u Boga samo zato da nas ljudi vide. Moć molitve je onda kada nas ljudi ne vide, kad nismo svjedoci pred ljudima’”, rekao je biskup, prenijela je Informativna katolička agencija (IKA) 23. veljače u vijesti naslovljenoj “Biskup Radoš na Pepelnicu: Molitva nije manifestacija pred drugima”.
Muški skupovi na trgovima svake prve subote u mjesecu
Peto po redu klečanje na trgu održalo se 4. veljače, a sljedeće bi trebalo biti 4. ožujka. U međuvremenu su se muškarci na koljenima proširili i na Split. Molitelji “muške krunice” koji se posljednjih mjeseci, svake prve subote u mjesecu, okupljaju na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, javno “mole” za čednost žena i domovinu, prestanak predbračnih odnosa i pobačaja, obnovu katoličkih brakova…
Nadbiskup Uzinić u prosincu 2022.: skupovi mi više izgledaju politički, nego vjerski
Na te se skupove pak, u jednom intervjuu prošle godine, direktno osvrnuo nadbiskup Mate Uzinić. “Iza ovakvih inicijativa ne stoje ni biskupi ni svećenici”, kazao je riječki nadbiskup u razgovoru za Express 24. prosinca 2022. “Osobno nisam sklon takvom načinu manifestiranja vlastitih vjerskih uvjerenja i smatram da bi angažman vjernika u društvu trebao biti drugačiji. Nakon svih prosvjeda koje smo imali zadnjih godina na istim mjestima, ovi skupovi više mi izgledaju politički ili aktivistički, negoli vjerski. Vjerska obilježja, stavovi i molitve, koji imaju svoje prirodno mjesto i u domovima i u crkvama, ali i u javnom prostoru, poput različitih procesija i slavlja, ipak mi u ovim manifestacijama izgledaju instrumentalizirani. Puno bi mi, s vjerskog gledišta, izgledalo uvjerljivije da smo prije dva mjeseca čitali o takvim skupinama muškaraca na listopadskim krunicama u crkvama ili kada bi se radilo na tome da u našim obiteljima ponovno zaživi zajednička obiteljska molitva”, kazao je tom prilikom nadbiskup Mate Uzinić.
“U Hrvatskoj imamo i drugačije primjere angažmana vjernika laika. Primjerice angažman vjernika u Rijeci, gdje zajedno s ljudima drugih konfesija i svjetonazora pomažu migrantima koji prolaze kroz Rijeku. Briga za te ljude nas je ujedinila i pridonijela razbijanju predrasuda među nama. Na takav angažman nas potiče i papina enciklika „Fratelli tutti“ koja nas evanđeoski upućuje na to kako djelovati u društvu te pogotovo kako djelovati po primjeru „milosrdnih Samarijanaca“ koji ne pitaju strance imaju li krsni list i putovnicu nego u drugima prepoznaju brata i sestru i pomažu im. Ovih dana je bio i prosvjed osoba s invaliditetom. Mislim da bismo se mi vjernici općenito trebali više angažirati oko socijalnih pitanja, a manje oko ideoloških i svjetonazorskih pitanja”, zaključo je tada riječki nadbiskup Uzinić.
Javne molitve i pred bolnicama
Inače, ovaj tjedan počelo je i tradicionalno okupljanje pred bolnicama u kojem protivnici pobačaja dočekuju ljude ispred hrvatskih bolnica i domova zdravlja u takozvanoj molitvenoj pro-life inicijativi i pokušavaju nametnuti svoje stavove ženama koje namjeravaju pobaciti. Molitelji, baš kao i klečatelji mole u javnosti, samo što oni to prakticiraju pred bolnicama.
U 40 korizmenih dana, u 37 hrvatskih gradova, namjeravaju svakodnevno održavati “bdjenje i molitvu za sve nerođene i njihove roditelje, posebno za one koji su u opasnosti od pobačaja – da budu spašeni”, piše na službenoj stranici inicijative ’40 dana za život’.
Kardinal Blase J. Cupich: Kulturološko-militantni pristup donosi kontraproduktivne rezultate
Valja podsjetiti da je biskup Blase J. Cupich još 2011. godine o tim prosvjedima ispred klinika Planned Parenthooda, odnosno u djelatnostima pokreta ’40 dana za život’ koje su ovi ispred klinika organizirali, rekao da se “odluka o abortusu ne donosi pred klinikama”. Uz to je istaknuo odgovornost cijelog društva koje ne prihvaća te osuđuje žene u “neregularnoj” trudnoći, a o moliteljima-prosvjednicima je zaključio: “Kulturološko-militantni pristup može se nekome učiniti jedinom opcijom, no s obzirom na agresivan odgovor, to na kraju, osim što nam daje privremeni osjećaj samozadovoljstva, donosi i drugačije (kontraproduktivne) rezultate”. Primjer za to je Irska koja je iz jedne vrlo konzervativne krajnosti nakon par desetljeća došla u nezahvalan položaj tako da mnoge osobe prema vjernicima i vjeri i danas osjećaju nezanemarivu odbojnost (fratellanza.net).