Zbog deklaracije „Fiducia supplicans“ Papa je u fokusu konzervativnih kritičara. Španjolska novinska stranica „Religión Digital“ stoga je pokrenula kampanju podrške papi Franji. U intervjuu za katholisch.de, glavni urednik José Manuel Vidal objašnjava pozadinu.
Deklaracija vatikanskog Dikasterija za nauk vjere o blagoslovu „Fiducia supplicans“ nastavlja pobuđivati emocije od objave u prosincu. Jedna od posljedica bile su masovne kritike konzervativnih biskupa i vjernika usmjerenih protiv pape Franje i nadležnog prefekta kardinala Víctora Manuela Fernándeza. Kako bi se suprotstavio ovoj shitstorm, španjolska novinska stranica „Religión Digital“ pokrenula je kampanju podrške Papi. José Manuel Vidal, voditelj ovog medija, u intervjuu otkriva koliko je ljudi već sudjelovalo, što razlikuje progresivnu i konzervativnu kritiku Crkve – te kako je sam Franjo reagirao na kampanju. S njim je razgovarao Roland Müller.
Zašto ste, gospodine Vidal, pokrenuli kampanju podrške papi Franji?
Ovo nije prvi put da iskazujemo podršku Papi – učinili smo to prije nekoliko godina. Dio našeg uredničkog fokusa je zagovaranje Franjinih reformi. Našu trenutnu kampanju pokrenuli smo u siječnju kako bismo odgovorili na oštre kritike na „Fiducia supplicans“. Prema našem mišljenju, Papinih rigoroznih kritičara je malo, ali dižu mnogo buke. Želimo učiniti nešto da se tome suprotstavimo. Našom kampanjom želimo svim vjernicima – laicima, ali i svećenicima i biskupima – dati priliku da Franji pokažu da ga cijene i podupiru njegove reforme.
Spomenuli ste snažnu kritiku Franje i njegovog crkvenopolitičkog kursa. Što razlikuje kritike sadašnjeg crkvenog poglavara od onih njegovih prethodnika?
Kritika Pape trenutno se izražava vrlo otvoreno i polemički, što se znatno promijenilo u odnosu na prošlost. Jedan od razloga za to je opća orijentacija pape Franje, koja ima drugačiji fokus od onog njegovih prethodnika u službi. U Crkvi uvijek postoje različita mišljenja i sklonosti, ali oni obično ne dovode do razlaza s crkvenom zajednicom. Da bi se svi našli u tom jedinstvu, crkvenopolitički se ponekad mijenja smjer – barem je to moje zapažanje. Također u pontifikatima Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. bilo je kritika ove dvojice papa. Mislim, primjerice, na Kölnsku deklaraciju iz 1989., u kojoj je nekoliko stotina teologa iz Njemačke i svijeta kritiziralo papu Ivana Pavla II. Kada se progresivne crkvene snage bune protiv službene Crkve, to obično ide samo do određene točke kako zajednica ne bi bila uništena. No, orijentacija sadašnjeg pontifikata više nije konzervativna i sada se bune pristaše natražnjačke rigidne ideologije, kako je naziva Franjo – a ako ova skupina bude kritizirala, spremni su i razbiti crkveno jedinstvo. Jer ideologija ne razumije ništa o zajednici. Međutim, raskol je obično samo prazna prijetnja. Ultrakonzervativci žele izazvati strah i zahtijevaju pozornost.
Međutim, pogledate li Franjine ekstremne kritičare, poput umirovljenog američkog biskupa Stricklanda ili bivšeg nuncija nadbiskupa Viganòa, čini se da je raskol moguć. U svakom slučaju, oko sebe okupljaju pristaše i nastavljaju polemizirati protiv Pape i nakon ukora.
Ovi biskupi ne traže potpuni prekid zajedništva, nego samo raskol na rate. Čak i ako ne dođe do službenog prekida s papom Franjom, ova akcija označava kraj osjećaja solidarnosti s rimskom Crkvom i stoga je jednako učinkovita kao i raskol. To se ne odnosi samo na dvojicu spomenutih biskupa, nego i druge pastire i kardinale ovog kruga kritičara, poput Burkea, Müllera i Saraha. Šokira me da upravo ljudi u kardinalskom grimizu na takav način polemiziraju protiv Pape, jer bi boja njihovih sutana trebala simbolizirati spremnost da Papu i Crkvu obrane vlastitom krvlju ako treba. U prošlosti nije bilo takve kritike pape od tako visokih crkvenih ljudi kao danas. Istodobno, njihovo nasilničko ponašanje podržavaju ekstremno desni politički pokreti diljem svijeta, primjerice u SAD-u, ali i u Španjolskoj i drugim zemljama. Naoružani novcem i utjecajem na taj način vode političke kampanje kako bi uznemirili vjernike tako da je svaka reforma koju papa Franjo pokrene naišla na buru kritika.
Kakvu ulogu igraju internet i društveni mediji u ovoj mješavini?
Rasprave o Crkvi i vjeri uglavnom se odvijaju na internetu i po društvenim mrežama – između ostalog zato što se mnoge svjetovne novine i televizijske kuće ne bave crkvenim temama. U mnogim zemljama Crkva više nije važan društveni akter. A kad se pojavi u vijestima, obično je to zbog skandala sa seksualnim zlostavljanjem. U balonima na društvenim mrežama gdje se raspravlja o Crkvi progresivni katolici su u manjini u usporedbi s ultrakonzervativcima. Rigidni su također postali neumoljiviji u raspravama na internetu. Primjer: morali smo isključiti našu funkciju komentara u „Religión Digital“ jer se jednostavno više nismo mogli nositi s brojnim komentarima hejtera. Našom kampanjom za papu Franju želimo pomoći umjerenim i progresivnim glasovima da ponovno postanu vidljiviji u internetskim raspravama – i to uz dobro novinarstvo. Zato što ultrakonzervativni katolički mediji ne rade čisto ni čestito, oni uvijek miješaju vijesti i mišljenja. U Španjolskoj to zovemo „kontranovinarstvo“.
Kako točno izgleda vaša kampanja podrške Franji?
Želimo „svetom Božjem narodu“, kako kaže Franjo, dati priliku da Papi izrazi svoju blizinu i podršku. Kratke, ohrabrujuće poruke Papi ili jednostavno ime za popis podupiratelja mogu se poslati na posebno postavljenu mail adresu. Do sada imamo više od 7.100 sudionika iz cijeloga svijeta koji o Franji govore kao o „Božjem blagoslovu“ i vrlo jasno u svojim malim porukama pišu da bez njega Crkva ne bi bila u procesu reforme u kojem se sada nalazi. Ima zaista lijepih poruka koje dopiru do nas. Već je sudjelovalo nekoliko biskupa iz Latinske Amerike, no španjolski pastiri su suzdržaniji. Plan je da nakon 13. ožujka, na godišnjicu njegova izbora, damo Papi popis pristaša s porukama kako bi mogao vidjeti potporu svom kursu. Već smo dobili zeleno svjetlo iz Vatikana za osobni susret s Franjom, no točan datum još nije određen.
Tko je sudjelovao u vašoj kampanji?
Uključeni su mnogi redovi i njihovi članovi, a posebno ženske redovničke družbe. Sudjeluju i neka katolička sveučilišta, poput Papinskog sveučilišta u Salamanci. Osim toga, potpisale su nevladine i druge organizacije koje su društveno usmjerene. Tu su i mnogi teolozi koji također rade s našom stranicom – uključujući one dobro poznate poput poznatog teologa oslobođenja Leonarda Boffa. Poslali su nam tekstove koje postupno objavljujemo.
Zašto ljudi žele izraziti svoju podršku Papi?
Papa vjernicima daje veliku nadu jer je crkvenopolitički smjer zakrenuo na drugu stranu – da se poslužim slikom koju sam upotrijebio gore. I ja to tako vidim: fokus više nije na nepromjenjivim istinama vjere, nego na Božjem milosrđu, na siromasima, na kritici kapitalizma. Možda je to malo nategnuto, ali čini mi se da su prvi put vjernici ponosni na Papu i zapravo se njime hvale u modernom društvu.
Ne gledate li na Franju malo previše pozitivno? Za njegova dosadašnjeg pontifikata nije bilo većih reformi.
U pravu ste, do sada je bilo malo pravih reformi i mnogi ljudi u Crkvi vjeruju da Franjina jednostavna promjena papinskog stila nije dovoljna. Pozivaju na dalekosežne reforme u bliskoj budućnosti. No, za promjene u Crkvi potrebno je vrijeme – i da nakon Franje ne dođe papa koji će poništiti reforme jer su došle prebrzo i imaju premalo podrške. Uostalom, to se već jednom dogodilo nakon papa Drugoga vatikanskog koncila – pod papom Ivanom Pavlom II. i nadalje. Reforme trebaju široko prihvaćanje u Božjem narodu. Tako shvaćam i Sinodu o sinodalnosti koju je Franjo sazvao. Svima želi poručiti: Recite mi što trebamo promijeniti i svi ćemo to zajedno učiniti. Tri su glavne točke u kojima treba nešto poduzeti u Crkvi: odnos prema ženama, spolni moral i klerikalizam. Papu posebno brine klerikalizam. Ostala dva zadatka puno je teže svladati, kao što se može vidjeti u snažnoj kritici objašnjenja poput „Fiducia supplicans“ koje zapravo nije osobito dalekosežno. Zamislite kako bi tek bilo s drugim temama! Ali reforme će doći. Franjo sve tri točke već rješava malim koracima, što se vidi iz činjenice da su na posljednjem sastanku Vijeća kardinala bile prisutne tri žene koje su s Papom raspravljale o ređenju žena – jedna od njih anglikanska biskupica. To bi bilo nezamislivo prije ovog Pape. Sama ova gesta puno govori. Završetkom svjetske Sinode o sinodalnosti i svetom godinom 2025. sigurno će doći i do konkretnih reformi po ovim pitanjima.
Uz vašu kampanju za Papu, postoje i akcije usmjerene protiv Franje i „Fiducia supplicans“.
Jasno je odakle dolaze ovakve inicijative. Iza toga stoji ultrakonzervativna web stranica „LifeSiteNews“ iz Kanade. Ovo zapravo nije ništa novo. U Španjolskoj se također vodi kampanja protiv vatikanske deklaracije koju je pokrenulo nekoliko svećenika. Većina njih dolazi iz nadbiskupije Toledo, koja je ugledna nadbiskupija i tradicionalno vrlo konzervativna. Sjemenište u Toledu dalo je mnoge svećenike i biskupe koji su poznati po svojim tradicionalnim stavovima. U španjolskoj Crkvi nazivaju ih i „Klan iz Toleda“. A upravo je taj „Klan iz Toleda“ pokrenuo kampanju potpisa protiv „Fiducia supplicans“ na internetu – koja, usput, još uvijek traje. Time ovi konzervativni svećenici žele Papi i njegovom prefektu dati simboličnu pljusku. Žele dići buku i oduzeti Franji manevarski prostor da ne ide dalje sa svojim reformama.
Znate li je li papa Franjo čuo za vašu kampanju podrške u „Religión Digital“?
Znamo iz prve ruke, na primjer od kardinala Fernándeza, da je Papa sretan zbog potpore i želi da nastavimo. Nije javno komentirao našu kampanju, što je i razumljivo. Kada se vidimo s Franjom nakon 13. ožujka, roka kampanje, saznat ćemo što točno misli o našoj inicijativi (katholisch.de; religiondigital.org; fratellanza.net).