Sveta Angela (Anđela) Merici rođena je na današnji dan prije 550 godina, 21. ožujka 1474., na južnoj obali jezera Garda. Tim povodom Roland Juchem je za KNA napisao tekst koji prevodimo u cijelosti.
Supruga, samostan ili sluškinja? Oko 1500. godine to su bili glavni načini života žena. Neke su, međutim, živjele drugačije: Angela Merici, kći zemljoposjednika s jezera Garda, postala je pionirka u obrazovanju djevojčica.
Početkom 16. stoljeća bilo je mnogo pokreta za reformu Crkve, ne tek s Martinom Lutherom u Njemačkoj. I u sjevernoj Italiji ova kći zemljoposjednika željna obrazovanja oko sebe okuplja kolegice aktivistkinje. Angela Merici predviđa manje ograničen oblik redovničkog života nego što je postojao u mnogim samostanima u to vrijeme: zavjeti, ali bez redovničkog habita, zajednica, ali bez zajedničke samostanske zgrade. Za mnoge suvremenike to je bilo previše novo, previše odvažno, previše nesređeno. Drugi su to vidjeli kao izraz raširene potrebe u to vrijeme da se kršćanska poruka živi uvjerljivije i da se bolje rješavaju socijalni problemi. Ti će sporovi oko 200 godina pratiti red uršulinki koje je ustanovila Merici.
Merici je bila tražena savjetnica
Angela Merici rođena je na današnji dan prije 550 godina, 21. ožujka 1474., na južnoj obali jezera Garda. Otac joj je bio niži plemić, zemljoposjednik, majka kći obitelji srednje klase na istočnoj obali jezera. Angela u početku vodi jednostavan život zemljoposjednik. Kad joj roditelji umru, stric je dovodi u svoj obiteljski dom. Tamo je desetogodišnja djevojčica upoznala rastuće zanimanje za obrazovanje u krugovima srednje klase. Govorilo se da je Angela sama naučila čitati, uz pomoć Biblije i spisa drevnih teologa. Ubrzo nakon toga pristupila je Trećem redu Franje Asiškog. Taj način života uključuje živu molitvu i praktičnu ljubav, ali ne i samostan.
S 20 godina Merici se vraća u dom koji je naslijedila od roditelja. Živi od terenskog rada, a također je tražena savjetnica kao „sestra Angela“. Godine 1516. 40-godišnjakinju je njezina zajednica poslala u ratom razorenu Bresciju. Tamo nailazi na velike nevolje, ali i vidi koliko su pobožni ljudi predani pomoći potrebitima. Od 1531. nadalje oko nje se pojavila skupina mladih žena i muškaraca koji su bili impresionirani Mericinom duhovnom snagom i jednostavnim načinom života.
U studenom 1535. Merici i još 28 žena osnovale su zasebnu zajednicu. Dobru godinu nakon što je Ignacije Loyolski osnovao Družbu Isusovu (isusovce) u Parizu, žene u Bresciji sebe nazivaju „Compagnia di Sant’Orsola“ (Družba sv. Uršule). Zaštitnica im je Uršula Kölnska, zaštitnica mladih i učiteljica. „Družba svete Uršule“ je bila nešto novo. Njezini članovi održavaju prijašnje životne veze, žive u svojoj kući ili na poslu i ne nose redovničke habite. Kao i redovnička, i ova zajednica ima svoje pravilo. Međutim, upravljanje njome je isključivo u rukama žena. Objekt, koji je Merici zamislila kao prilagodljiv i otvoren, trebao je olakšati ženama vođenje vlastitih života u celibatu, uz solidarnost i socijalnu sigurnost. Uskoro će biti nadodan važan zadatak.
Zajednica se proširila na južnu Francusku
Merici i njezine pratiteljice lutaju ulicama grada u uobičajenoj svakodnevnoj odjeći. Pronalaze djevojke koje su u opasnosti od zanemarivanja i nude im obrazovanje i formaciju. Klasičnom zavjetu siromaštva, celibata i poslušnosti žene dodaju i četvrti: poučavati djecu. Papa Pavao V. službeno će odobriti ovaj posebni zavjet 1612. godine. Zalaganje uršulinki predstavlja presedan u pravom smislu te riječi. Toliko da će povjesničari kasnije rad ovih žena ocijeniti kao „početak cjelokupnog modernog obrazovanja djevojaka“. Iz Brescie se zajednica proširila u sjevernu Italiju i preko Alpa u južnu Francusku.
Godine 1639. uršulinke su u Kölnu osnovale prvu podružnicu u Njemačkoj. U obližnjem Bad Münstereifelu preuzele su institut za obrazovanje djevojaka, nadbiskupsku srednju školu St. Angela, koju je 1594. godine osnovala građanka Margaretha Lynnerie. Angela škole se također osnivaju u Trieru, Bornheim-Herselu, Osnabrücku i Wipperfürthu. [U Hrvatskoj uršulinke s djelovanjem počinju u Varaždinu 1703., gdje su osnovale prvu školu, gimnaziju i preparandiju.] Zajednica se proširila dalje u Sjevernu Ameriku, južnu Afriku, Indiju i jugoistočnu Aziju. Sestre posvuda grade škole i njihov rad dokazuje ono što je danas globalno priznata teza: obrazovanje za djevojčice i žene jedan je od najboljih ključeva razvoja i mira (kna; fratellanza.net).